Monthly Archives: October 2022

Junak

Poginuo odmah na početku rata. Strefio ga metak lutalica, ispaljen tko zna otkud i iz kojih razloga. Iz očaja ili obijesti, u nastupu ludila, u veselju. Ali sigurno ne da bi nekoga pogodio. A eto, pogodio je njega, koji je u to kratko vrijeme svoga ratovanja, možda u desetak ili petnaest dana, ostao upamćen kao […]

Knjige iz moje biblioteke/5

SVIJET RAZORNIH ANARHISTA Aristid Teofanović: “Pisma prijestolničkom listu” “Feral tribune”, Split, 2001, str. 350   Ne mogu da se sjetim kako sam došao do ove knjige u vrijeme kada knjige iz Hrvatske nisu bile poželjne u Republici Srpskoj. Knjiga je objavljena 2001. godine a ja sam napisao njen prikaz i objavio ga u “Glasu” već […]

Radovan Tajder i arhitektura koju stanovnici gradova recenziraju u snovima i na javi

Je li netko pisao o oniričkoj arhitekturi? Vjerojatno jest, samo što ja o tome ne znam ništa. Ali otkada za sebe znam i pamtim snove, sanjani ambijenti, ulice, kuće, gradovi, haustori, prostorije, stanovi, u mojim snovima su stvarni. Kuća je, naravno, u snu transformirana, ali uvijek je to neka živa kuća iz stvarnosti. Nije nikad […]

Moja mala ukrajinska i bjeloruska biblioteka/26

Valžina Mort, Muzika za mrtve i uskrsle, 2021 Valžina Mort (1981) je bjeloruska pjesnikinja i esejistica koja je 2006. godine emigrirala u Sjedinjene Američke Države gdje i danas, predajući na Sveučilištu Cornell, živi. Za razliku od ukrajinskih spisateljica i spisatelja koje/koji žive u svojoj zemlji, primjetno je kako oni/one koji dolaze iz Bjelorusije (a sve […]

Dečak sa likom Pana

* Da ti ispričam još jednu. Došla nam je, u prve večernje sate, Ester. Ona, što na Ružinom brdu sve nas uči igri. Videla je, kaže, upaljeno svetlo. (Tako je na Ružinom brdu: dođe, ko vidi svetla i prozor otvoren.) Duva prvi jesenji vetar, o kojem Budimci pričaju priče, kako od uralskog gorja stiže u […]

Duško mi rekao

Jednom, tako, stoji na Titovoj, u gradu Sarajevu, Duško, smješka se Trifiunović, kaže mi pošao u švaleraj, udvarao se uvijek nekoj, uvijek najljepšoj, pisao i objavljivao, a i mlade pjesnike okupljao i u javnost uvodio, stoji, guli koru naranče pjesnik, daje mi jednu krišku, „Naranča je stvorena da se dijeli”, reče mi, pa nestade, ode […]

Ira Fasbinder, kuplermajka iz Pešte, velika žena, kraljica slike

Svodeći račune vlastitoga socijalnog poraza i općeg rasula svijeta iz kojeg sam potekao dolazio bih do pomalo i bizarnog otkrića: sva ta pusta vjera da neće biti rata, a onda da u tom ratu neće baš sve biti uništeno, ticala se isključivo dizajna nas i našega svijeta u osamdesetima. Nadao sam se, ili smo se […]

Bajka 100

Godine 1922. u Mostaru se rodio Velež, najveći mali klub na svijetu. Godine 1922. u Mostaru se rodio Rafo Kamhi, nadareni Veležov junoša, spojka jakih listova, tanana stasa i filigranskog pasa (tako se govorilo), mlađahni protaže legendarnog Danona, komandanta svih plaža na Neretvi, i dobar prijatelj nešto starijeg, kratkovidnog Veležovog vratara, Armina Altarca-Ćilibija, koji je uvijek […]

Goblen

Cijelu zimu sama, na kauču, kao na nekom zaboravljenom otoku, nena veze goblen – ovalan djelić dženneta Tamo će je, vjeruje, čekati njen čovjek Plećat veseljak, poštar, koji još za Titinog vakta, davno, s torbom o ramenu, u koraku od srca preseli Zelen je proplanak iglom već prešla, i kućicu potoku okrenutu, crijepom svježim pokrivenu […]

Josip Mlakić: kada je Bog prestao biti važan ljudima, premda su oni sakrivali to jedni od drugih?

U proznom opusu Josipa Mlakića dvije su neortodoksno postavljene konstante: rat i slutnja propasti. Od romana “Kad magle stanu”, iz 2000 godine, koji se još i mogao, premda poprilično pogrešno, tumačiti kao jedan od najuspjelijih izdanaka naše ratne, dokumentarističke i realistične proze, preko “Živih i mrtvih”, koji izlaze dvije godine kasnije, također se bave ratom, […]