Monthly Archives: October 2022
Ekran, knjige/25
Le Callet & Peña: Medeja, Fibra, Zagreb 2022. Junaci antičkih mitova su svevremeni zato što su njihovi životi i sudbine redovito podložni različitim čitanjima. Njihova drama upravo se i sastoji u tome što dobro i zlo nisu upisani u njihove karaktere, nego u okolnosti. Zato su životi suvremenih ljudi, njihove intimne drame i stradanja tako […]
Rod
Ulazili smo i izlazili. Unutra smo bili sigurni. Vani smo gubili samopouzdanje. Naslonjeni na svoje kosti iščekivali smo mesiju. Čovjeka iz susjedstva. Nekoga tko se sjeća zajedničkih igara. Oni su zaboravili da smo sačinjeni od iste vode. Prolazili su kroz nas pjevušeći pjesme o slobodi. Mi više nismo bili njihov rod. Zvuk praznog tanjura mogao […]
Luda
Kada se udavala, njegov je otac priredio veliku svadbu, o kojoj se godinama poslije pripovijedalo po gradu. Najprije su govorile zvanice. Potom su njihove priče dopričavali oni koji na svadbi nisu bili, ali su se hvalili što znaju nekoga tko je bio. A onda su svoje pripovijedali oni treći, koji na svadbi nisu bili, nikoga […]
Ekran, knjige/24
Marija Stepanova: Sjećanja, sjećanja, Fraktura, Zaprešić 2021. Sećanju na sećanje, Booka, Beograd 2022. Ovu knjigu nisam pročitao u hrvatskom izdanju Frakture i u prijevodu Tatjane Radmilo, gdje nosi naslov “Sjećanja, sjećanja”. Pročitao sam je u srpskom i ćiriličnom izdanju Booke, u prijevodu Natalije Nenezić, pod naslovom “Sećanju na sećanje”. Slučaj je tako htio, nikakve u tome […]
Ljubav
U Maglaju smo… Šofer autobusa govori: “Pauza 10 minuta za cigaretu ili toalet.” Nas putnika jedva desetak. Od toga njih četvorica su izbjeglice iz Sirije. Na klupi autobuske stanice sjedi mlada žena, mještanka je, dočekuje autobuse iako za to nije plaćena. U nekoj svojoj melanholičnoj zbilji, ona je čuvarica reda vožnje u Maglaju, ona spasava […]
Busen
U MENI Ne znam kad je počelo sjećanja mi se motaju oko nogu kao gladni psići kada da li onog trena kada je sunce hitnulo zlatni kamen – u moj prozor da li onda […]
O sto tridesetoj godišnjici rođenja Ive Andrića: zašto je pisac pobjegao iz Zagreba?
Početkom srpnja 1917. Austro Ugarska je, u pokušaju da preokrene vlastiti ugled u očima svojih pobunjenih naroda, proglasila opću amnestiju političkih osuđenika. Za Ivu Andrića, bivšega mariborskog robijaša, koji je od ožujka 1915. bio zatočen najprije u Ovčarevu, i danas živom katoličkom selu pokraj Travnika, pa u Zenici, bila je to prilika da se, nakon […]
Između dva rata
Jedne mračne zimske noći na njihova, kao i na mnoga druga vrata, zlokobno pokuca glad. Ona što nema ime i dolazi jednom u stotinu godina sa crnim i unakaženim licem. Ona što su joj najbolji drugovi bolest, nesreća, tama i smrt. Što iz ljudi izvlači dobro, a iz neljudi još crnje zlo. Glad što djeci, […]
Sirotan i Puž