Rod

Ulazili smo i izlazili.
Unutra smo bili sigurni.
Vani smo gubili samopouzdanje.
Naslonjeni na svoje kosti iščekivali smo mesiju.
Čovjeka iz susjedstva.
Nekoga tko se sjeća zajedničkih igara.
Oni su zaboravili da smo sačinjeni od iste vode.
Prolazili su kroz nas pjevušeći pjesme o slobodi.
Mi više nismo bili njihov rod.
Zvuk praznog tanjura mogao je biti Betovenovo uho.
Slijepa nota na dnu stiha o povratku kući.
Šesto čulo zatvorske žice.
Pogled smo podizali samo onda kada smo znali da nas odvode zauvijek.