Predstava Teatra Rugatino po tekstu Ivice Ivaniševića
U nedjelju, na sceni Vidra, u 20 sati održat će se premijera predstave “Život je čudo”, po tekstu Ivice Ivaniševića, u režiji Gordane Gadžić. Glavnu i jedinu ulogu igra Siniša Popović. Riječ je o formativnoj splitskoj priči dvadesetog stoljeća. Prostodušni težak Fabijan, pod kraj životnoga puta pripovijeda o odrastanju u sirotinjskom predgrađu, o životu pod fašističkom okupacijom, o zbjegu u El Shattu, o danima obnove i izgradnje, i o onome što je došlo poslije. O tim događajima Fabijan priča kroz bolesti od kojih je u pojedina vremena bolovao. Njegov život je zdravstveni karton, biografija je anamneza.
“Život je čudo” Ivanišević je pisao po narudžbi Ivice Vidovića, velikog glumca i majstora za monološke forme. Trebala je to biti njegova velika monodrama, pa je i priča krojena po njegovoj mjeri, a svaka riječ i rečenica napisane su s njegovim glasom u uhu. Ali sudbina je udesila tako da Ivica Vidović ode malo nakon što je pisac završio posao.
Siniša Popović glumac je Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, s mnogo uloga iza sebe, ozbiljne premda tihe karijere, rodom, glasom i intonacijom Splićanin. Nije zamjena za Ivicu Vidovića, ne treba to ni biti, nego se u njemu samo sretnom okolnošću nanovo utjelovio Splićanin Fabijan, da ispriča priču svoga vijeka.
Scenograf predstave je Miljenko Sekulić Sarma, kostimografkinja je Elvira Ulip, glazbu je napisao Darko Rundek, a u predstavi, kao dječak, sudjeluje Filip Vidović.
Život je čudo
Predstava Teatra Rugatino po tekstu Ivice Ivaniševića
U nedjelju, na sceni Vidra, u 20 sati održat će se premijera predstave “Život je čudo”, po tekstu Ivice Ivaniševića, u režiji Gordane Gadžić. Glavnu i jedinu ulogu igra Siniša Popović. Riječ je o formativnoj splitskoj priči dvadesetog stoljeća. Prostodušni težak Fabijan, pod kraj životnoga puta pripovijeda o odrastanju u sirotinjskom predgrađu, o životu pod fašističkom okupacijom, o zbjegu u El Shattu, o danima obnove i izgradnje, i o onome što je došlo poslije. O tim događajima Fabijan priča kroz bolesti od kojih je u pojedina vremena bolovao. Njegov život je zdravstveni karton, biografija je anamneza.
“Život je čudo” Ivanišević je pisao po narudžbi Ivice Vidovića, velikog glumca i majstora za monološke forme. Trebala je to biti njegova velika monodrama, pa je i priča krojena po njegovoj mjeri, a svaka riječ i rečenica napisane su s njegovim glasom u uhu. Ali sudbina je udesila tako da Ivica Vidović ode malo nakon što je pisac završio posao.
Siniša Popović glumac je Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, s mnogo uloga iza sebe, ozbiljne premda tihe karijere, rodom, glasom i intonacijom Splićanin. Nije zamjena za Ivicu Vidovića, ne treba to ni biti, nego se u njemu samo sretnom okolnošću nanovo utjelovio Splićanin Fabijan, da ispriča priču svoga vijeka.
Scenograf predstave je Miljenko Sekulić Sarma, kostimografkinja je Elvira Ulip, glazbu je napisao Darko Rundek, a u predstavi, kao dječak, sudjeluje Filip Vidović.