*
Nikada nisam naučio programirati videorekorder. Pa i da jesam, što bih danas s tim? Što ću sutra sa smartphoneima i tabletima?
*
Da je knjiga velika kao kuća, pa da je u nju ući i zaključati se.
*
Nevjerojatno. Ima li riječi koja je u Hrvatskoj više devalvirala?
*
Što ćeš biti kad porasteš?
A što ako ostanem sitan? Smijem li i tada birati?
*
Tata je cijeloga života bio na liniji. Sin je on-line.
*
Upoznao sam Zlo u sedmoj godini. Ne znam gorega.
Zajamčeno, ne znate ni vi, premda ga ne znate.
Kažu mi, piši o njemu. A ja ne mogu, meni je on i dalje dječak. Premda sam ja njemu truplo.
*
On je pička, govore obaviješteni. On je oportunist, pišu novine.
To će reći da ga nije oportuno fukati.
*
Koje je geslo pedofila? Treba uživati u malim stvarima.
*
Sestro, gubimo ga – reče svećenik časnoj nakon što je čuo da mu se župljanin propio.
*
Kad sam ja bio mali, vremensku prognozu slušali su samo ribari. Danas je cijela država peškarija.
Slava Borislava Pekića
Prizori s Cvetnoga trga u Beogradu.
Dan je oblačan, zimski, sa zapada nailazi južina, dvadeset deveti je februar prestupne godine.
U toku su posljednje pripreme pred skori ceremonijal otvorenja. Pisac kojemu je posvećen brončani memorijal, jednom je rekao ovo:
“Budućnost će ili biti kao sadašnjost, pa nas neće trebati, ili će se od nje razlikovati, pa nas neće razumeti.”
Sudeći po tome što su mu podigli spomenik, Borislavu Pekiću događa se ovo drugo.
Ali kako je spomenik piscu uvijek – ili čak prije svega – i spomenik njegovim čitateljima, tako brončanog Pekića, ipak, ima tko da razumije. Pogotovu što je on među onim rijetkim piscima koji svoju tihu publiku nalaze na svim stranama i u svim zemljama i krajevima koje naseljava ovaj višeimeni jezik.
Dovršenje radova nadgledao je, u ulozi slučajnog turista, leksikograf Vlaho Bogišić.
Spomenik će prekosutra, u jedan popodne, otvoriti pisac Dragan Velikić, uz sasluženje predsjednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića i drugih visokih dužnosnika.
*
*
*
Foto Sanja Jovičić