Ljudima je s ormara skakao na stomak, govorilo se za tog malešnog čovjeka, profesora na Političkim naukama, poslijeratnog udbaša.
U toj slici bilo je divljenja, straha i ruganja.
Išao je hodnikom kao da sa svakim korakom poskakuje, onako kako hodaju niski ljudi, u nastojanju da budu viši. Uvijek istog izraza lica, očiju kao u miša, bježalo se od tog pogleda.
Oni koji su slušali, zamišljali su ga na ormaru, dok se sprema za skok.
Pa čovjeku na stomak.
Ne daj Bože nikome! A opet, na tom je ormaru kao majmun na kavezu, u Pionirskoj dolini.
Udbaš
Ljudima je s ormara skakao na stomak, govorilo se za tog malešnog čovjeka, profesora na Političkim naukama, poslijeratnog udbaša.
U toj slici bilo je divljenja, straha i ruganja.
Išao je hodnikom kao da sa svakim korakom poskakuje, onako kako hodaju niski ljudi, u nastojanju da budu viši. Uvijek istog izraza lica, očiju kao u miša, bježalo se od tog pogleda.
Oni koji su slušali, zamišljali su ga na ormaru, dok se sprema za skok.
Pa čovjeku na stomak.
Ne daj Bože nikome! A opet, na tom je ormaru kao majmun na kavezu, u Pionirskoj dolini.
I ne možeš a da ga ne gledaš.