Ivan Škrabe tihi je stanar desetog kata u jednom od starijih novozagrebačkih nebodera. Ponekad, sasvim rijetko, u lift uđe s gitarom. Lift je vrlo uzak, putnički, iz vremena kada se još nisu ugrađivali teretni liftovi. Svašta ljudi u njega unose: ogromne vreće sa smećem, komade namještaja, bicikle… Umjetnost neboderskog uzašašća je unijeti u lift stvar čija je zapremina veća od zapremine lifta. Fizika nebeskog života. I nitko se zbog toga ne ispričava. Zašto bi. Ivanu Škrabi, međutim, kao da je pomalo neugodno što je s gitarom ušao u lift.
Ivanov blues je vrlo ambijentalan, novozagrebački, blues Zapruđa i Bundeka, koji je do prije nekoliko godina bio prašuma, kao s američkog juga, iz koje nas je budio pijev tisuća ptica, a danas je park. To čujem u njegovom glasu i gitari, premda on o tome ne pjeva i nije mu to na umu. Tko zna, možda Ivan Škrabe nije ni živio tu u vrijeme kada je Bundek bio prašuma. Ali duh mjesta kroz njega pjeva, to je, uostalom, smisao bluesa.
Pjesma “Napustite gradove” nastala je godinama prije epidemije koronavirusa, koja je zahvatila svijet sa zime 2020, ali ja ću je pamtiti po epidemiji. Bježati u šume, među stabla, tamo gdje nema zaraženih, u napuštena tvronička predgrađa, puste teretne kolodvore, u močvare i planine Ivanova bluesa…
Napustite gradove
Ivan Škrabe tihi je stanar desetog kata u jednom od starijih novozagrebačkih nebodera. Ponekad, sasvim rijetko, u lift uđe s gitarom. Lift je vrlo uzak, putnički, iz vremena kada se još nisu ugrađivali teretni liftovi. Svašta ljudi u njega unose: ogromne vreće sa smećem, komade namještaja, bicikle… Umjetnost neboderskog uzašašća je unijeti u lift stvar čija je zapremina veća od zapremine lifta. Fizika nebeskog života. I nitko se zbog toga ne ispričava. Zašto bi. Ivanu Škrabi, međutim, kao da je pomalo neugodno što je s gitarom ušao u lift.
Ivanov blues je vrlo ambijentalan, novozagrebački, blues Zapruđa i Bundeka, koji je do prije nekoliko godina bio prašuma, kao s američkog juga, iz koje nas je budio pijev tisuća ptica, a danas je park. To čujem u njegovom glasu i gitari, premda on o tome ne pjeva i nije mu to na umu. Tko zna, možda Ivan Škrabe nije ni živio tu u vrijeme kada je Bundek bio prašuma. Ali duh mjesta kroz njega pjeva, to je, uostalom, smisao bluesa.
Pjesma “Napustite gradove” nastala je godinama prije epidemije koronavirusa, koja je zahvatila svijet sa zime 2020, ali ja ću je pamtiti po epidemiji. Bježati u šume, među stabla, tamo gdje nema zaraženih, u napuštena tvronička predgrađa, puste teretne kolodvore, u močvare i planine Ivanova bluesa…