Vjerojatno onda kada sam prvi put, preturajući po fotografijama, i među njima nalazeći one na kojima sam s drugim, katkad viđenim i čuvenim ljudima, pomislio bi li, da se sad pojave, da iz smrti makar i na čas ima povratka, ono dvoje najvažnijih u mom izlasku na svijet, prepoznalo s kime sam ovo.
Nono, čiji se svijet ugasio listopada 1972. Nona, čiji se svijet ugasio lipnja 1986.
I nisam to pomislio samo jednom, nego sam potom često, preturajući po kutiji sa fotografijama, a godinama zatim i po arhivu kompjutora, igrao istu igru: ovog bi prepoznala ona, ovu bi, možda, prepoznalo oboje, ova se pojavila godinama nakon njih…
I kako vrijeme prolazi, igra sve manje ima smisla.
Uskoro će njih dvoje u toj mojoj igri zbunjeno gledati s kim se to fotografiram, koji su to ljudi na slikama, muškarci, žene, sve dalji, tuđiji i bljeđi. I onda će ih spopasti tuga, tužnija mnogo od tuge koju su mi onda nanijele njihove smrti. Sve tuđijim ću im biti, i daljim, kao što im je tuđ i dalek već grad u kojem su legli u grob.
S kim sam ovo na slici
Kada sam počeo stariti?
Vjerojatno onda kada sam prvi put, preturajući po fotografijama, i među njima nalazeći one na kojima sam s drugim, katkad viđenim i čuvenim ljudima, pomislio bi li, da se sad pojave, da iz smrti makar i na čas ima povratka, ono dvoje najvažnijih u mom izlasku na svijet, prepoznalo s kime sam ovo.
Nono, čiji se svijet ugasio listopada 1972. Nona, čiji se svijet ugasio lipnja 1986.
I nisam to pomislio samo jednom, nego sam potom često, preturajući po kutiji sa fotografijama, a godinama zatim i po arhivu kompjutora, igrao istu igru: ovog bi prepoznala ona, ovu bi, možda, prepoznalo oboje, ova se pojavila godinama nakon njih…
I kako vrijeme prolazi, igra sve manje ima smisla.
Uskoro će njih dvoje u toj mojoj igri zbunjeno gledati s kim se to fotografiram, koji su to ljudi na slikama, muškarci, žene, sve dalji, tuđiji i bljeđi. I onda će ih spopasti tuga, tužnija mnogo od tuge koju su mi onda nanijele njihove smrti. Sve tuđijim ću im biti, i daljim, kao što im je tuđ i dalek već grad u kojem su legli u grob.
Zato je dobro da iz smrti nikakvog povratka nema.