Potres II

Čim je potres stao, htjela si da iz nebodera odmah idemo u kuću na selo.

Pred benzinskim pumpama dugi redovi, mnogi voze prema izlazu na autocestu, bježe iz grada koji ih je, tako im se čini, pokušao ubiti.

U turopoljskoj ravnici, tamo gdje počinju sela iz Krležinih Balada, na traktorskim stazama uz oranice, ljudi u parkiranim autima, čekaju. Što čekaju? Da prođe život. Potresan prizor. Osjetio sam nježnost za nepoznate ljude.

Ljepota je uvijek tužna. Ako nije tužna, nije ni lijepa.

Miljenko Jergović 23. 03. 2020.