Euzubilla

Jutros mi je, nakon potresa, jedna prijateljica, koja i nije baš neka vjernica, rekla da je tokom trešnje molila euzubillu, kur’anske stihove kojima se od milostivog Allaha, Sveopćeg Dobročinitelja i Gospodara Svjetova, traži pomoć i uputa na pravi put. Prosto joj euzubilla nadošla na jezik. Rekoh joj: seizmološki dokaz za Božju opstojnost. 

A meni je, nakon što je šok minuo, prvo palo na pamet da sam tokom trešnje imao sasma isti osjećaj, identičan strah kao 12. juna 1992., kad je u rano jutro počelo granatiranje Bihaća, prenuvši nas iz sna, kao i ovaj zagrebački zemljotres 22. ožujka 2020. Onomad se po komšiluku također moglo čuti euzubillu, šapatom izgovaranu.

Kad mi je humor proradio – a humorom mora da se blaži svako zlo – pomislih da sam bježeći iz kuće, uz ono malo usput pokupljenih stvari, trebao ponijeti Bibliju i Kur’an, da vidim što Otkrovenje i El-Kijame najavljuju nakon koronavirusa i potresa.

Popodne, dok zemlja miruje, a virusi su izvan kuće, zavirio sam, evo, u Bibliju i Kur’an. I mogu vam reći da nema razloga za paniku: valja nam još mnogo čuda doživjeti prije Sudnjeg dana i još mnogo puta na molitvu pomisliti.  

 

Hrvoje Jurić 22. 03. 2020.