Poslijeratna pješadija

(u dosluhu sa Heineovom pjesmom, na način bosanski)

idemo idemo idemo idemo od zatočeništva siromaštva rata od razrušenih života utekosmo što prije preko granica smrt još nije pobijedila idemo sve dalje sve dalje nigdje se ne zaustavljamo

u noćima našim mrtvi snovi iza otvorenih kapaka slike prošlih dana još živa lica u njima odavno nije života još otvorena vrata srušenog doma još nerazumljivo da je bolje nestalo još nejasno zašto je ovo nastalo

u našim danima sve tamnija nada sve je bila samo priča lagali nam lagali nikada nećemo stići a opet idemo idemo idemo kroz noć idemo kroz mrzli dan dok hodamo postojimo tako mislimo

i kada dođemo došli nismo kada mnogo toga nađemo svoje nećemo kada se negdje udomimo tuđinci postajemo samo dok idemo vjerujemo jesmo dok u daljini vidimo sanjamo dok sanjamo vjerujemo

zato idemo idemo idemo idemo pjesme više ne čujemo niz litice se spuštamo u dubinama noćima daljinama nestajemo u sebe tonemo sami sebe gazimo kroz nesanice ka mrklini idemo napredujemo ne stajemo