Dvije pjesme

***

Navodno živim.
Druge mi nije.
I znam, zalud je da se grca
A da visiti na ivi
Bilo bi zaludnije.
Ali ne bi imao srca
Osuditi ni najgoreg zlicu
Da živi ovu besmislicu.

 ***

Zavidim svakom ko nije
U mojoj koži.

Tebalo bi svaki put novčić
Baciti da odluči
Hoću li izići vani
Ili ostati kući.

Ali pišem. Da ne bih komad
Namještaja postao
Prije no što mi iz ruku
Ispadne život
Kao zrcalo
I rasprsne se u milijarde
Zvijezda.