Palestina

Satima, danima i mjesecima
Pokušavam napisati pjesmu
O Palestini.

I svaki put se vratim na početak
Tražeći riječi kojih nema
Za Zemlju,
Za ljude,
Za djecu
Kojih nema.

Nema riječi za one
U ugarke i prah
Pretvorene.

one su sa njima
U dum izgorjele.

Odlažem olovku
I šutim,
Šutim,
Šutim…

I šutnjom slutim
Da ima jedna zemlja Palestina
Da u njoj žive ljudi
kojih nema
I da svakoga jutra
U školu polaze djeca
Koje nema.

A bilo ih je.