od „naših“ sam onomad znao branka hamdiju tunju šargiju mešu maka upoznao i aliju sve jaka imena a sada jednog što vozi autobus nekoliko onih što rade „na crno“ srećem srećom neke što dočekaše penziju one što puno rade susretnem rijetko jedva nekada skoro nikada svima briga ista kako nešto nasitno zaraditi priča o domovini nabrajanje mrtvih sjećanje na bolje dane svaki bio sretan što je tamo živio sada sretan što tamo ne živi uglavnom hvale socijalističkog predsjednika psuju svakog demokratski izabranog ako mu se sjete imena ne druže se s domaćinima ništa s njima kažu nemaju zajedničko jezik pogotovo iz svoje zemlje prešli u geto sami ga napravili u novu zemlju još nisu sasvim došli dok mogu rade rade rade od mladosti do starosti rade nekada i duže zemlju grade sebe i svoje hrane život svoj bertolte ponovo otuđuju od sebe samih otimaju postaju stvorovi moj waltere u doba mehaničke reprodukcije tužni eros herberte ubitačne civilizacije ovdje svaka jedinka usamljene gomile zavoli svoje otuđenje pobjegli od izvorne ljudske prirode ne bi da ih takva još jednom prepadne svaki put na dan isplate dođu ernste do svoje utopije bude petkom i neka piva poslije treće pjesma proleterska u ponedjeljak tuš čista odjeća autobus nova smjena sve do jednom u ovoj zemlji davno sahraniše i oca svih ovih naukovanja ostala sačuvana učinkovita proizvodnja ne šteti joj puno povremena javna galama sačuva se u njoj minima moralia barem na plakatima ustane mala većina protivnika zarobljenog razorenog pomračenog uma poslije se opet nastavi „eksploatacija čovjeka po čovjeku” ama nije pljačka svaki za to dobije što mu pripada bude isplaćena nadnica nikad prevara dobra je ovo država „naša priznaj sto puta gora a zemlja nam lijepa meni najljepša”
Osnovi marksizma za izbjegla lica
od „naših“ sam onomad znao branka hamdiju tunju šargiju mešu maka upoznao i aliju sve jaka imena a sada jednog što vozi autobus nekoliko onih što rade „na crno“ srećem srećom neke što dočekaše penziju one što puno rade susretnem rijetko jedva nekada skoro nikada svima briga ista kako nešto nasitno zaraditi priča o domovini nabrajanje mrtvih sjećanje na bolje dane svaki bio sretan što je tamo živio sada sretan što tamo ne živi uglavnom hvale socijalističkog predsjednika psuju svakog demokratski izabranog ako mu se sjete imena ne druže se s domaćinima ništa s njima kažu nemaju zajedničko jezik pogotovo iz svoje zemlje prešli u geto sami ga napravili u novu zemlju još nisu sasvim došli dok mogu rade rade rade od mladosti do starosti rade nekada i duže zemlju grade sebe i svoje hrane život svoj bertolte ponovo otuđuju od sebe samih otimaju postaju stvorovi moj waltere u doba mehaničke reprodukcije tužni eros herberte ubitačne civilizacije ovdje svaka jedinka usamljene gomile zavoli svoje otuđenje pobjegli od izvorne ljudske prirode ne bi da ih takva još jednom prepadne svaki put na dan isplate dođu ernste do svoje utopije bude petkom i neka piva poslije treće pjesma proleterska u ponedjeljak tuš čista odjeća autobus nova smjena sve do jednom u ovoj zemlji davno sahraniše i oca svih ovih naukovanja ostala sačuvana učinkovita proizvodnja ne šteti joj puno povremena javna galama sačuva se u njoj minima moralia barem na plakatima ustane mala većina protivnika zarobljenog razorenog pomračenog uma poslije se opet nastavi „eksploatacija čovjeka po čovjeku” ama nije pljačka svaki za to dobije što mu pripada bude isplaćena nadnica nikad prevara dobra je ovo država „naša priznaj sto puta gora a zemlja nam lijepa meni najljepša”