I.
Ona:
Ah, pastiru moj divotan,
u šoku sam od života.
On:
Ah pastirko, draži puna,
od života mi je vuna.
Skupa:
Zebu ruke, noge naše.
Čas je mašiti se čaše.
II.
Оnа:
Ljepotane, ah, ljubazni,
imam pljosku, deder mazni!
Оn:
Pastirice, ah, ljubazna,
imam bocu – nije prazna!
U prirodi slavno šljemaš:
tu Volođa1 bista nema!
III.
Оna:
Doviđenja, djeve-koze,
vratite se u kolhoze.
Doviđenja, krave, daj u
rodnome da budem kraju.
Dobro je kad od sudbine
i države lijek pineš!
IV.
Mi u šumske u gluhote
ulazimo. Bacam notes.
Udaljeni smo od svjetla.
Stog ne vidim seljsovjeta.
Šta vam reći, časni ljudi?
Živjet s vama nismo ludi.
V.
Šta god kažeš, ko da s psima
žbir će nići međ stablima.
S dragim slast je živjet meni
u kolibi, kao Lenjin.
Filozof, ah, pastirko si!
Nek pitanja đavo nosi.
VI.
Za uštapa ću se, hola
ko vještica, kupat gola.
I na zavist partizana
zaigraću tvog Tarzana.
U guštari – zdrav neka si! –
Bi-bi-si se ljepše glasi!
VII.
Vodu ćemo bez zakuski
da pijemo mi po ruski.
I istinu, uz suh obrok,
ko matice zuj, čut dobro.
Slast je slušat inostrane
zemlje što nas žitom hrane.
VIII.
Skupljam gljive i jagode,
svu godinu da nam gode.
Gaj, što šiške, lišće krije,
nek drvcadi lišen nije.
Sjekirče je drvosjeka
jače no tjeme genseka2!
IX.
U subotu ću pod panjem
sklepat dragom malo banje.
Srp i čekić dragu ljuti.
Nož s viljuškom njoj tutnuti.
Hej, nek gadi se hrapavi,
zbog glatkoće u državi!
X.
Draga će, kad zima bane,
peć dragome da postane.
Peć tu ćemo raspaliti.
I bezbrižno prezimiti.
Kažu, što stud jače brije,
mauzolej 3 topliji je.
XI.
Djetlić u bor kuca, eno –
daktilograf što je šeno.
Dobro je, kad prođe vrana:
u dalj gledaš ispod dlana.
Jelke, gusti gaj. A jedna
šestina4 je nedogledna.
XII.
Ah, dok smreka miris lije,
s dikom spavaš prijatnije.
Fino ti miriši breza,
bio pijan il trijezan.
Kad čuješ vonj po truljenju,
znači da je negdje Plenum.
XIII.
Tvoja sam ko ćuh ozona.
Rastaviće nas tek zona.
Tvoj do groba. Kad sjednemo,
mi zajedno sjesti ćemo.
Teške ploče. Skupa, jasno,
sjesti, ko što i ležasmo.
XIV.
Kakve misli! Ko da, bëli,
otrovne smo gljive jeli!
U stomaku gljiva nije
već s naganom čekist5 bdije!
Politbiroa ti sastav
utrobu izvrće, jašta!
XV.
Slavite se, šumo, polje,
mom draganu posta bolje.
Slavite se, grmlje, hvoje!
pastirici laknulo je!
Grljenje se slatko nakon
živčanoga stresa jakog!
XVI.
Dobro je kad diku cmačem,
al bez lampe, i ne s mačem.
Ptice slušat, usred česte,
na dragani, krasno jeste.
Slava polju i dubravi!
Ne progresu i upravi!
Šči s državom ne kuha se.
Ako skuhaš – oduzima.
Što dalje u šumu, zna se,
u ustima više imaš.
Ni Berđajev, ni ikone,
strana štampa, spas nam nije
od nitkovske hrpe one
što nerado Boržom6 pije.
Gle, promjene željan biti
čak Iljiču škodi, bome.
U jak vjetar sve baciti –
dorasli su Rusi tome.
Vlast neima čistog vida.
Neizbježno da bez roba,
i tim prije – piramida,
faraona čeka propast.
Gledaj, druže, u šumarak,
i u lišće koje sije.
KPSS7 nema para,
a lišće u većini je.
Šta Rusiju može spasti?
Ovo već je urađeno:
okrenuše protiv vlasti
vuci, miši, zajci, eno.
A misli četvoronogih
nama su, što samo dvije
imamo, od misli mnogih
ruskih glava privlačnije
Bacićemo dužnost, zvanja,
drhtanje i dvoličenje.
Da se kruni toj stvaranja
šape stisnu – zar ne, tren je.
<1960-ih>
Napomene
1 Volođa – Vladimir Majakovski.
2 Gensek – generalni sekretar.
3 Mauzolej – Lenjinov.
4 Jedna šestina (zemaljske kugle) – SSSR.
5 Čekist – član Čeke, Izvanredne komisije za borbu protiv kontrarevolucije.
6 Boržom – vrsta mineralne vode, nazvana po Boržomu, lječilišnom gradiću kod Tiflisa.
7 KPSS – komunistička partija Sovjetskog saveza.
Preveo i priredio Marko Vešović
Prethodni tekstovi
Josif Brodski: Šumska idila
I.
Ona:
Ah, pastiru moj divotan,
u šoku sam od života.
On:
Ah pastirko, draži puna,
od života mi je vuna.
Skupa:
Zebu ruke, noge naše.
Čas je mašiti se čaše.
II.
Оnа:
Ljepotane, ah, ljubazni,
imam pljosku, deder mazni!
Оn:
Pastirice, ah, ljubazna,
imam bocu – nije prazna!
Skupa:
U prirodi slavno šljemaš:
tu Volođa1 bista nema!
III.
Оna:
Doviđenja, djeve-koze,
vratite se u kolhoze.
Оn:
Doviđenja, krave, daj u
rodnome da budem kraju.
Skupa:
Dobro je kad od sudbine
i države lijek pineš!
IV.
Оnа:
Mi u šumske u gluhote
ulazimo. Bacam notes.
On:
Udaljeni smo od svjetla.
Stog ne vidim seljsovjeta.
Skupa:
Šta vam reći, časni ljudi?
Živjet s vama nismo ludi.
V.
On:
Šta god kažeš, ko da s psima
žbir će nići međ stablima.
Оnа:
S dragim slast je živjet meni
u kolibi, kao Lenjin.
Skupa:
Filozof, ah, pastirko si!
Nek pitanja đavo nosi.
VI.
Оnа:
Za uštapa ću se, hola
ko vještica, kupat gola.
Оn:
I na zavist partizana
zaigraću tvog Tarzana.
Skupa:
U guštari – zdrav neka si! –
Bi-bi-si se ljepše glasi!
VII.
Ona:
Vodu ćemo bez zakuski
da pijemo mi po ruski.
Оn:
I istinu, uz suh obrok,
ko matice zuj, čut dobro.
Skupa:
Slast je slušat inostrane
zemlje što nas žitom hrane.
VIII.
Оn:
Skupljam gljive i jagode,
svu godinu da nam gode.
Ona:
Gaj, što šiške, lišće krije,
nek drvcadi lišen nije.
Skupa:
Sjekirče je drvosjeka
jače no tjeme genseka2!
IX.
Оnа:
U subotu ću pod panjem
sklepat dragom malo banje.
Оn:
Srp i čekić dragu ljuti.
Nož s viljuškom njoj tutnuti.
Skupa:
Hej, nek gadi se hrapavi,
zbog glatkoće u državi!
X.
Оnа:
Draga će, kad zima bane,
peć dragome da postane.
Оn:
Peć tu ćemo raspaliti.
I bezbrižno prezimiti.
Skupa:
Kažu, što stud jače brije,
mauzolej 3 topliji je.
XI.
Оnа:
Djetlić u bor kuca, eno –
daktilograf što je šeno.
Оn:
Dobro je, kad prođe vrana:
u dalj gledaš ispod dlana.
Skupa:
Jelke, gusti gaj. A jedna
šestina4 je nedogledna.
XII.
Оnа:
Ah, dok smreka miris lije,
s dikom spavaš prijatnije.
Оn:
Fino ti miriši breza,
bio pijan il trijezan.
Skupa:
Kad čuješ vonj po truljenju,
znači da je negdje Plenum.
XIII.
Оnа:
Tvoja sam ko ćuh ozona.
Rastaviće nas tek zona.
Оn:
Tvoj do groba. Kad sjednemo,
mi zajedno sjesti ćemo.
Skupa:
Teške ploče. Skupa, jasno,
sjesti, ko što i ležasmo.
XIV.
Оnа:
Kakve misli! Ko da, bëli,
otrovne smo gljive jeli!
Оn:
U stomaku gljiva nije
već s naganom čekist5 bdije!
Skupa:
Politbiroa ti sastav
utrobu izvrće, jašta!
XV.
Оnа:
Slavite se, šumo, polje,
mom draganu posta bolje.
On:
Slavite se, grmlje, hvoje!
pastirici laknulo je!
Skupa:
Grljenje se slatko nakon
živčanoga stresa jakog!
XVI.
Оnа:
Dobro je kad diku cmačem,
al bez lampe, i ne s mačem.
Оn:
Ptice slušat, usred česte,
na dragani, krasno jeste.
Skupa:
Slava polju i dubravi!
Ne progresu i upravi!
Skupa:
Šči s državom ne kuha se.
Ako skuhaš – oduzima.
Što dalje u šumu, zna se,
u ustima više imaš.
Ni Berđajev, ni ikone,
strana štampa, spas nam nije
od nitkovske hrpe one
što nerado Boržom6 pije.
Gle, promjene željan biti
čak Iljiču škodi, bome.
U jak vjetar sve baciti –
dorasli su Rusi tome.
Vlast neima čistog vida.
Neizbježno da bez roba,
i tim prije – piramida,
faraona čeka propast.
Gledaj, druže, u šumarak,
i u lišće koje sije.
KPSS7 nema para,
a lišće u većini je.
Šta Rusiju može spasti?
Ovo već je urađeno:
okrenuše protiv vlasti
vuci, miši, zajci, eno.
A misli četvoronogih
nama su, što samo dvije
imamo, od misli mnogih
ruskih glava privlačnije
Bacićemo dužnost, zvanja,
drhtanje i dvoličenje.
Da se kruni toj stvaranja
šape stisnu – zar ne, tren je.
<1960-ih>
Napomene
1 Volođa – Vladimir Majakovski.
2 Gensek – generalni sekretar.
3 Mauzolej – Lenjinov.
4 Jedna šestina (zemaljske kugle) – SSSR.
5 Čekist – član Čeke, Izvanredne komisije za borbu protiv kontrarevolucije.
6 Boržom – vrsta mineralne vode, nazvana po Boržomu, lječilišnom gradiću kod Tiflisa.
7 KPSS – komunistička partija Sovjetskog saveza.
Preveo i priredio Marko Vešović