Mlad i ambiciozan, oženio se gradskom ljepoticom, godinu za godinom rađala su im se djeca, stanovali su u lijepom svijetlom stanu u centru grada.
To što je neprijatelj, bila mu je prednost na poslu. Napredovao je brzo, a kad god bi mu povećali plaću, naši su imali osjećaj da su bolji, tolerantniji i otvoreniji od neprijatelja. Prijateljevali su s neprijateljem i tako su u vlastitim očima bivali bolji ljudi.
Dan prije nego što će se zaratiti, prije nego što će neprijateljske snage neprimjetno stići na prilaze gradu, ženu i djecu poslao je svojim roditeljima, u neprijateljsku zemlju.
On je ostao.
Zašto je ostao?
Rekli su mu da neko vrijeme ne mora dolaziti na posao. Oduzeli su mu pištolj, uz objašnjenje da će dobiti drugi. Prijatelji više nisu nazivali, niti su dolazili upitati treba li mu što.
Osim jednog, koji je došao s bocom viskija.
Svi smo mi naši!, uzviknuo je i potapšao ga po ramenu.
Kocke leda urušile su se u čašu, kao armiranobetonska građevina pogođena neprijateljskom raketom.
Mogu ti srediti da odeš svojima. Ovdje još dugo neće biti nikakva posla.
Ti ćeš meni prepisati stan, rekao mu je, a ja ću ti ga vratiti kad sve prođe. To ćeš učiniti za svaki slučaj, rekao je.
Nikad se ne zna s budalama, rekao je.
Odgovorio mu je da će razmisliti.
Dok ga je ispraćao iz stana, vidio je golemi francuski ključ, koji je za svaki slučaj držao pokraj vrata, i pomislio da bi sve najbezbolnije prošlo kada bi ugrabio ključ i iz sve ga snage, tako s leđa, udario po glavi.
Neprijatelj u policiji
Neprijatelj je prije rata radio na policiji.
Mlad i ambiciozan, oženio se gradskom ljepoticom, godinu za godinom rađala su im se djeca, stanovali su u lijepom svijetlom stanu u centru grada.
To što je neprijatelj, bila mu je prednost na poslu. Napredovao je brzo, a kad god bi mu povećali plaću, naši su imali osjećaj da su bolji, tolerantniji i otvoreniji od neprijatelja. Prijateljevali su s neprijateljem i tako su u vlastitim očima bivali bolji ljudi.
Dan prije nego što će se zaratiti, prije nego što će neprijateljske snage neprimjetno stići na prilaze gradu, ženu i djecu poslao je svojim roditeljima, u neprijateljsku zemlju.
On je ostao.
Zašto je ostao?
Rekli su mu da neko vrijeme ne mora dolaziti na posao. Oduzeli su mu pištolj, uz objašnjenje da će dobiti drugi. Prijatelji više nisu nazivali, niti su dolazili upitati treba li mu što.
Osim jednog, koji je došao s bocom viskija.
Svi smo mi naši!, uzviknuo je i potapšao ga po ramenu.
Kocke leda urušile su se u čašu, kao armiranobetonska građevina pogođena neprijateljskom raketom.
Mogu ti srediti da odeš svojima. Ovdje još dugo neće biti nikakva posla.
Ti ćeš meni prepisati stan, rekao mu je, a ja ću ti ga vratiti kad sve prođe. To ćeš učiniti za svaki slučaj, rekao je.
Nikad se ne zna s budalama, rekao je.
Odgovorio mu je da će razmisliti.
Dok ga je ispraćao iz stana, vidio je golemi francuski ključ, koji je za svaki slučaj držao pokraj vrata, i pomislio da bi sve najbezbolnije prošlo kada bi ugrabio ključ i iz sve ga snage, tako s leđa, udario po glavi.
Nitko ne bi saznao što mu je prijatelj nudio.