Magarac

Gle to staro oko, mudro, ko kapetan trabakula
Štono gleda u oluju, s horizonta, s kraja neba
Sa otočkih drugih strana, odnijet će nas
I razbiti, o te hridi, o to vrijeme
Koje prođe dok si reko, dok si mučo
Dumo dok si što da kažeš
Gle to staro oko, mudro, nježno oko
Magareće, štono gleda u objektiv
Dok po njemu djeca skaču, da ih vide
Crna li su, lijepa li su, i smiju se
Dide babe i svi stari, kad se ono s mora vrate

(Iz knjige “Izabrane pjesme Nane Mazutha)