Bojim se da će mi iz mobitela nestati sms poruke, pa prepisujem ovu, onako kako mi je stigla od Mire Petrovića:
“Došli angela i ja u nedžariće, u posjetu iliji.
– znaš li miru petrovića?, pitam ga.
– kako ne znam, pola djetinjstva sam s njim proveo!”
Ovaj sms je čista lirika, primjer iz knjige Huga Friedricha, i uzalud ga pokušavam prepričati onima koji ne poznaju dvojicu pjesnika. Iliju Ladina (1929), koji, temeljito pročišćen alzhajmerom, živi svoje zadnje mjesece u staračkome domu u Nedžarićima, i Miru Petrovića (1954), koji mu sa ženom Angelom dolazi u posjetu. Osim što mu je Ilija prijatelj, bio mu je i stanodavac, u vrijeme Mirinih studentskih dana. Tada su, zajedno, proveli nekoliko sarajevskih zima…
Uzaludna su objašnjenja i fusnote.
Lirsku poantu ne može se prepričati, prevesti, prepjevati.
Lirika
Bojim se da će mi iz mobitela nestati sms poruke, pa prepisujem ovu, onako kako mi je stigla od Mire Petrovića:
“Došli angela i ja u nedžariće, u posjetu iliji.
– znaš li miru petrovića?, pitam ga.
– kako ne znam, pola djetinjstva sam s njim proveo!”
Ovaj sms je čista lirika, primjer iz knjige Huga Friedricha, i uzalud ga pokušavam prepričati onima koji ne poznaju dvojicu pjesnika. Iliju Ladina (1929), koji, temeljito pročišćen alzhajmerom, živi svoje zadnje mjesece u staračkome domu u Nedžarićima, i Miru Petrovića (1954), koji mu sa ženom Angelom dolazi u posjetu. Osim što mu je Ilija prijatelj, bio mu je i stanodavac, u vrijeme Mirinih studentskih dana. Tada su, zajedno, proveli nekoliko sarajevskih zima…
Uzaludna su objašnjenja i fusnote.
Lirsku poantu ne može se prepričati, prevesti, prepjevati.