Nosio sam u školi kapu s brojem razreda, poslije u nekim prilikama pionirsku s petokrakom, kupio prvi šešir da bih izgledao stariji, onu kapu pod kojom se služi vojni rok srećom izbjegao, jer su me vojske oslobodili, a poslije, kada sam počeo gubiti kišobrane, povremeno kupovao „francuzice” (pa su me na sarajevskoj Čaršiji pozdravljali neki meni nepoznati stariji ljudi), i te kape sva čas gubio, poneku mi u kavani sa stola „pokupili”. Kada sam upoznao moju Damjanu odmah izgubio novu kapu (a ubrzo i glavu), kada sam otišao u Beograd na zadnji kongres jugoslavenskih komunista i tamo ostavio kapu, tražio je i na recepciji hotela u kojem sam odsjeo, recepcionari se smijali i ponavljali „Bosanac izgubio kapu”, ostavio sam kapu i kod Avde Sidrana noć prije nego ću otići iz opkoljenog Sarajeva, a i u Zagrebu, otkuda sam otišao u London, zauvijek. Sada opet imam kapu, nosim je već nekoliko godina i primjećujem da mi je kapa velika, sve veća, a glava nekako sve manja.
Kapa
Nosio sam u školi kapu s brojem razreda, poslije u nekim prilikama pionirsku s petokrakom, kupio prvi šešir da bih izgledao stariji, onu kapu pod kojom se služi vojni rok srećom izbjegao, jer su me vojske oslobodili, a poslije, kada sam počeo gubiti kišobrane, povremeno kupovao „francuzice” (pa su me na sarajevskoj Čaršiji pozdravljali neki meni nepoznati stariji ljudi), i te kape sva čas gubio, poneku mi u kavani sa stola „pokupili”. Kada sam upoznao moju Damjanu odmah izgubio novu kapu (a ubrzo i glavu), kada sam otišao u Beograd na zadnji kongres jugoslavenskih komunista i tamo ostavio kapu, tražio je i na recepciji hotela u kojem sam odsjeo, recepcionari se smijali i ponavljali „Bosanac izgubio kapu”, ostavio sam kapu i kod Avde Sidrana noć prije nego ću otići iz opkoljenog Sarajeva, a i u Zagrebu, otkuda sam otišao u London, zauvijek. Sada opet imam kapu, nosim je već nekoliko godina i primjećujem da mi je kapa velika, sve veća, a glava nekako sve manja.