vrtnje

i vrti Samson svoj mlinski kamen
u Gazi
i vrte se nerazvrgljiva kola
i vrijeme se ukrug sve usrdnije vrti
i tetura svaki nositelj svijeta
od vrtoglavice
od preleta te crne ptice koju gleda
i dalje nad sobom dok vrti svoj mlin
i melje i mrvi i drobi
i traži svoj mali prostor
među tamnim mokrim kamenima
traži strehu nad svojim siromaštvom
nad svojim ogoljelim mišićima
Samson sa svojom svesilnom kosom
i sirotim lavom što pod nogama mu leži
Samson koji se nikad neće osloboditi
i nikad nikome neće slobodu dati
upregnuti slijepi orao
rušitelj stupova
davitelj lavova
to nije ničiji posao

što s njime s tim stvorom
koji se derviški zdušno vrti ukrug
s kolosom koji kisne
i kosa mu bez paske raste
s kolosom što s mišlju na frizerku Dalilu
sve pred sobom gazi u krugu u vrtnji
u slijepobijesnom satiranju
svih što mu stoje na suludu putu
– kakav dasa, kažu parije strčavši se niz padinu
njemu ćemo svu zemlju dati
i zdušno mu daju nju
i sve one što na njoj stanuju
i dijete jedno
zadnje dijete
sjedi s nespretno vezanim
krvavim zavojem oko očiju
na bolničkom stolu
u vječnom mraku Gaze
kao crveni kamen
posred potoka
i više nikog
dozvati
ne može