Monthly Archives: February 2024
Ekran, knjige/77
Vera Horvat Pintarić: Boris Bućan, Skaner studio & Dion, Zagreb 2014./15. Negdje krajem prvoga desetljeća novog vijeka Boris Bućan slika ulja na jednoobraznim pravokutnim platnima, žanr-scene iz svakodnevnog života, verbalne dosjetke preobražene u sliku, stilizirane dnevničke bilješke… Slike jednostavno koncipirane, poput skica olovkom u bilježnici, samo kistom na platnu, s karakterističnim potpisom u donjem desnom […]
Bilbordi
Kaže mi doktorica da, ako želim sačuvati vid, manje čitam i pišem (hoće li od toga biti kakve koristi za književnost?) i da gledam u daljinu, kroz porozor, na primjer. I gledam: zgrade, krovovi, poneki golub, vrapčić, vrana, balkoni bez cvijeća, kao spremišta za stvari koje će trebati na proljeće, paperjasti oblaci na nebu, tragovi […]
Različiti stepeni zaboravljanja
Kada god bih s Akcem pričao o proslavama Nove godine, uvijek bismo na kraju došli ili do derneka koji je on sasvim zaboravio, ili do depresivne ratne noći u kojoj se smrzavah na ledinama Kozograda iznad Fojnice. Naša prva tema, zaživjela kao stalni izvor Akcovog iščuđavanja, pa odatle i potreba više puta kazivati, svodila se […]
Danijel Dragojević, pjesnik koji je u revolucionarna vremena odbio pristati na bacanje kamena s ramena
Nije on oduvijek bio takav kakvim ga u posljednjih tridesetak godina prikazuju: u se zatvoren, osobenjak i urbani pustinjak, koji odbija sva priznanja, nagrade i počasti, a naročito one koje bi mu mogle egzistencijalno pomoći. Recimo, na naslovnici BestBooka za veljaču 2024. vidimo ga na fotografiji Feđe Klarića s dopola ispijenom kriglom piva, koju prinosi […]
Zidovi kuće
Čovek je ušao u kuću. I od tog momenta svetlost se u toj prostoriji izmenila. Čovek je stajao u praznoj kući koja je pričala priču toga čoveka, koja je emitovana na zidovima posrnule kuće na kraju jedne provincije… Čovek je gledao slajdove. Fajlovi njegove memorije, leteli su po zidinama njegove sudbine. Čovek je sve to […]
Ekran, knjige/76
Drago Ivanišević: Mali, ne maline (drugo prošireno izdanje), Mladost, Zagreb 1975. Biblioteka Vjeverica bila je između šezdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kontinuirani estetski čin hrvatske kulture i izdavaštva. Svakakvih je tu knjiga bilo za djecu i mladež (premda je, zapravo, Biblioteka Jelen bila namijenjena mladima), bilo je loših, nepotrebnih, načinjenih bez potrebe i razloga. […]
Fincijeva destilerija poetskog mišljenja
Predrag Finci, GNOME Art Rabic, Sarajevo, 2023. „U onome što smo tražili, što smo nalazili i što nismo, iz onoga što smo osjetili i mislili, što smo činili i što nismo, u svemu tome naši životi bili. U njima ono što smo mogli htjeli željeli, a i što nismo. Svaki u svom sve jednom sabere. […]
Naprosto prirodno
Sarajevo ima centar i periferiju. Mnogi gradovi imaju samo ovo drugo. Zato će ovaj grad opstati, zahvaljujući ovoj dihotomiji. S petog sprata silazim na recepciju. Bajram je. Čekam rođaka da dođe po mene. Kišne kapi cure niz staklena vrata hotela. Radićeva pusta, samo jedan čovjek u crnom užurbanim korakom prođe zaklonjen kišobranom. Onda se vratio, […]
Smiješne ljubavi ili kako ozbiljno shvatiti državnog odvjetnika koji kaže: “Dođi k meni, sam sam”?
Ona njemu Radosti, on njoj Lipa. U nekoliko je sati to postala jedna od upečatljivijih dramskih situacija u ovih trideset i kusur hrvatskih godina. Publika je žudno čekala nastavke serijala. Dok se službena javnost skandalizirala nad time što joj deklarirani, premda ne i učlanjeni hadezeovac i prijatelj – ili poznanik s kave! – svih uglednijih […]
Odlazak u smrt Alekseja Navaljnog: Šta to behu ideali