Kaže mi doktorica da, ako želim sačuvati vid, manje čitam i pišem (hoće li od toga biti kakve koristi za književnost?) i da gledam u daljinu, kroz porozor, na primjer.
I gledam: zgrade, krovovi, poneki golub, vrapčić, vrana, balkoni bez cvijeća, kao spremišta za stvari koje će trebati na proljeće, paperjasti oblaci na nebu, tragovi preleta mlaznih aviona…
Ali…
Odmah preko ulice – bilbordi. Ogromni, veći od sirotinjskih kućica. Na njima – avaj! – posteri političara!
Možda će taj moj pogled kroz prozor biti ljekovit za oslabljen vid, ali za srce i dušu, za srce i dušu…
Bilbordi
Kaže mi doktorica
da, ako želim sačuvati vid,
manje čitam i pišem
(hoće li od toga biti
kakve koristi za književnost?)
i da gledam u daljinu,
kroz porozor, na primjer.
I gledam: zgrade, krovovi,
poneki golub, vrapčić, vrana,
balkoni bez cvijeća,
kao spremišta za stvari
koje će trebati na proljeće,
paperjasti oblaci na nebu,
tragovi preleta mlaznih aviona…
Ali…
Odmah preko ulice – bilbordi.
Ogromni, veći od sirotinjskih kućica.
Na njima – avaj! – posteri političara!
Možda će taj moj pogled kroz prozor
biti ljekovit za oslabljen vid,
ali za srce i dušu,
za srce i dušu…