Ničega, ni što traje Ni što prolazi, nije: Bog jednim zagrabljajem Kutlače isprazni svijet.
Ničega više, mila.
Ni Jeniseja ni Nila.
Nestali ždrali i zebe.
Jer više nema tebe.
Ničega više, mila.
Ostaše tek sivila
Da pred okom se súre
Do moje smrtne ure.
I već žaliti moram
Kao iz grobne tame:
Milion svitaće zora –
No ne za te i za me.
Ničega više, mila,
Zalud su sve riječi:
Tvoja mi se mogila
U grlu prepriječi.
<31. 3. 2016.>
ZDRAKA
Tužan svijet poput gole žalosne
Vrbe sa jednom pokislom vranom.
I duša ne zna šta će s njime.
Odjednom, iz oblaka, po meni rosneš
Zrakom kakovoj na zemlji dano
Nikada, mila, nije ime.
To je zraka koja mi sleće
Iz uspomene.
Kad nam kći bješe sasvim mala,
U Crnu smo je Goru poveli
I jedan od mojih rođaka veli: Krasna je, vala, Ko da ste uzeli od sunca zdraku I njom je nacrtali.
Ali
Ja sam mislio: ne treba mene
Tu da miješa! Po Pasternaku,
Bezgrešno je svako začeće.
Život bez Gordane (2)
NIČEGA VIŠE, MILA
Ničega, ni što traje
Ni što prolazi, nije:
Bog jednim zagrabljajem
Kutlače isprazni svijet.
Ničega više, mila.
Ni Jeniseja ni Nila.
Nestali ždrali i zebe.
Jer više nema tebe.
Ničega više, mila.
Ostaše tek sivila
Da pred okom se súre
Do moje smrtne ure.
I već žaliti moram
Kao iz grobne tame:
Milion svitaće zora –
No ne za te i za me.
Ničega više, mila,
Zalud su sve riječi:
Tvoja mi se mogila
U grlu prepriječi.
<31. 3. 2016.>
ZDRAKA
Tužan svijet poput gole žalosne
Vrbe sa jednom pokislom vranom.
I duša ne zna šta će s njime.
Odjednom, iz oblaka, po meni rosneš
Zrakom kakovoj na zemlji dano
Nikada, mila, nije ime.
To je zraka koja mi sleće
Iz uspomene.
Kad nam kći bješe sasvim mala,
U Crnu smo je Goru poveli
I jedan od mojih rođaka veli:
Krasna je, vala,
Ko da ste uzeli od sunca zdraku
I njom je nacrtali.
Ali
Ja sam mislio: ne treba mene
Tu da miješa! Po Pasternaku,
Bezgrešno je svako začeće.
<31. 3. 2016.>