U Jerusalimu, u zemaljskome

U Jerusalimu, u zemaljskome,
koračam uzbuđen a sav loman –
obreh se ovdje gnan, bezdoman.
Al’ ko je ikad svoj na svome?

Ko zna kad izdan je, kad ubijen?
Hodaš pogružen ili zanesen.
Danas pred slikom Spasa svijen,
sutra već bombom raznesen.

Mislim na onu što čeka na me,
žalobna, sama međ ubicama.
Samo da ludilo ne svlada me,
da ne proguta cvrčka tama.

1995/2008.