Prošlo dobro, nastupilo zlo. Dobro bilo kao stoljetno vino, imalo vrhunce i padove, zlo tek započelo. Cijelu noć nije spavala, nakon ugradnje pacemakera boli je rana, bole je i noge, na bolove se prikačio i proljev. Tlak se normalizira. Bio 203/150, sad je na 160/80, puls je 65, a bio je 30. Sedam dana strogo mirovanje. Noge joj otječu, ne smije nikud ni korak sama.
Iz svoje sobe u njezinu ušao sam jutros u 8.30, pomogao joj da sjedne, skuhao joj čaj, dao joj lijekove. U 11 sati sam izašao, morao sam otići u ambulantu kod njezine liječnice po recepte, u samoposlugu da kupim nešto što može i smije jesti, u poštu da platim račune, u apoteku po lijekove. Kako je liječnica zaboravila upisati i antibiotik, koji košta preko sto maraka, ponovno do nje u ambulantu.
Onda natrag u stan da joj napravim nešto da pojede, da joj dam lijekove, skupim njezino rublje za pranje. (Jedva je ušlo u perilicu, danima je odlagano u kupatilu.) Ušao sam u stan u 15.00, kad sam stavio rublje u perilicu, nešto smo pojeli u njezinoj sobi. Povukao sam se na svoj ležaj, legao sam, činilo mi se da ću se srušiti ako to ne učinim odmah. Ne znam koliko sam dugo spavao, ponovno me zove. Kuham joj novi čaj, spuštam ga na stolić da se hladi, odlazim u kuhinju da operem suđe od ručka, ubrzo će vrijeme i za večeru.
Dva sina kao dva jablana. Stariji radi od 7 do 19, kad dođe, trči u kupatilo, pa u grad do ponoći. Mlađi je u njihovoj zajedničkoj sobi već nekoliko dana prikovan uz računalo, ima upalu krajnika, ne smije ulaziti kod majke, da je ne zarazi. Bježe od braka obojica. Kažu mi: Došla demokracija, diši što dublje, tata. Stare uz nas, jačaju i ubrzavaju našu starost.
Prošlo dobro, nastupilo zlo. Imam teškog bolesnika u kući, nemam vremena niti da odem do WC-a, a kamo li da pišem. Kada se stanje stabilizira, kad ona bude malo bolje, valjda ću se s njom opet vratiti i u nekadašnje dobro. Eto, dragi naši u Zagrebu, javit ću vam se ponovno ovako, mailom, ili telefonom. A i što da vam pišem, znate sve. U Sarajevu je i dalje onako. Znam da mislite na nas, hvala vam na tome, ali ja sada jednostavno nemam više vremena ni za telefon.
Prošlo dobro, nastupilo zlo. I uz dva sina nas dvoje sami, ali, da ste i vi, i svi naši, koliko god vas ima u Hrvatskoj i u svijetu, s nama ovdje, bilo bi nam isto. I dobro i zlo samo je naše blago. Dva stabla bez grana i lišća, sve suša i sve krhkija. Njezin život usporeno kaplje, moje kapljice sve brže teku starim žilama. U dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, dobro prošlo, a zlo tek započelo. Dišite što dublje, živite, ne brinite za zlo, doći će i do vas. Sigurno.
U dobru i zlu, u zdravlju i bolesti
Prošlo dobro, nastupilo zlo. Dobro bilo kao stoljetno vino, imalo vrhunce i padove, zlo tek započelo. Cijelu noć nije spavala, nakon ugradnje pacemakera boli je rana, bole je i noge, na bolove se prikačio i proljev. Tlak se normalizira. Bio 203/150, sad je na 160/80, puls je 65, a bio je 30. Sedam dana strogo mirovanje. Noge joj otječu, ne smije nikud ni korak sama.
Iz svoje sobe u njezinu ušao sam jutros u 8.30, pomogao joj da sjedne, skuhao joj čaj, dao joj lijekove. U 11 sati sam izašao, morao sam otići u ambulantu kod njezine liječnice po recepte, u samoposlugu da kupim nešto što može i smije jesti, u poštu da platim račune, u apoteku po lijekove. Kako je liječnica zaboravila upisati i antibiotik, koji košta preko sto maraka, ponovno do nje u ambulantu.
Onda natrag u stan da joj napravim nešto da pojede, da joj dam lijekove, skupim njezino rublje za pranje. (Jedva je ušlo u perilicu, danima je odlagano u kupatilu.) Ušao sam u stan u 15.00, kad sam stavio rublje u perilicu, nešto smo pojeli u njezinoj sobi. Povukao sam se na svoj ležaj, legao sam, činilo mi se da ću se srušiti ako to ne učinim odmah. Ne znam koliko sam dugo spavao, ponovno me zove. Kuham joj novi čaj, spuštam ga na stolić da se hladi, odlazim u kuhinju da operem suđe od ručka, ubrzo će vrijeme i za večeru.
Dva sina kao dva jablana. Stariji radi od 7 do 19, kad dođe, trči u kupatilo, pa u grad do ponoći. Mlađi je u njihovoj zajedničkoj sobi već nekoliko dana prikovan uz računalo, ima upalu krajnika, ne smije ulaziti kod majke, da je ne zarazi. Bježe od braka obojica. Kažu mi: Došla demokracija, diši što dublje, tata. Stare uz nas, jačaju i ubrzavaju našu starost.
Prošlo dobro, nastupilo zlo. Imam teškog bolesnika u kući, nemam vremena niti da odem do WC-a, a kamo li da pišem. Kada se stanje stabilizira, kad ona bude malo bolje, valjda ću se s njom opet vratiti i u nekadašnje dobro. Eto, dragi naši u Zagrebu, javit ću vam se ponovno ovako, mailom, ili telefonom. A i što da vam pišem, znate sve. U Sarajevu je i dalje onako. Znam da mislite na nas, hvala vam na tome, ali ja sada jednostavno nemam više vremena ni za telefon.
Prošlo dobro, nastupilo zlo. I uz dva sina nas dvoje sami, ali, da ste i vi, i svi naši, koliko god vas ima u Hrvatskoj i u svijetu, s nama ovdje, bilo bi nam isto. I dobro i zlo samo je naše blago. Dva stabla bez grana i lišća, sve suša i sve krhkija. Njezin život usporeno kaplje, moje kapljice sve brže teku starim žilama. U dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, dobro prošlo, a zlo tek započelo. Dišite što dublje, živite, ne brinite za zlo, doći će i do vas. Sigurno.