Pod krov zvonika svetog Arnira, na jedinu otvorenu etažu vitkoga tornja, vjetar je razbacao sjeme i naprašio zemlju, pa je pod svakim lukom kampanela nikla gusta trava koju je duga suša u međuvremenu spalila. Požutjele vlati sada sliče dlakama iz ušiju starca. Više ne dižem pogled kad prolazim tuda. Strah me da ne opazim sutrašnjeg sebe.
Trava
Pod krov zvonika svetog Arnira, na jedinu otvorenu etažu vitkoga tornja, vjetar je razbacao sjeme i naprašio zemlju, pa je pod svakim lukom kampanela nikla gusta trava koju je duga suša u međuvremenu spalila. Požutjele vlati sada sliče dlakama iz ušiju starca. Više ne dižem pogled kad prolazim tuda. Strah me da ne opazim sutrašnjeg sebe.