Početkom veljače 2016. godine dobio sam od pjesnika i antologičara Željka Grahovca iz Zenice prvu knjigu pripovijedaka Na-opako i po-prijeko Medihe Selimović. Izdavač Meligrafprint i Opća biblioteka Zenica, godina izdanja 2015., urednik i lektor Željko Grahovac. Knjiga ima tri ciklusa: Na-opako i po-prijeko (18 priča), …Kao i ostala rodbina, komšije i prijatelji (21 priča) i Tu smo, i to je dovoljno da nas nema (17 priča), ukupno 56 priča. Što kraće, što duže. U toj 2015. godini na Jergovićevom webu pročitao sam dvije priče Medihe Selimović (Đeneral, Hidžretska Nova godina i prašak za pecivo), u narednoj, čekajući od Željka knjigu, još dvije (Ljubav prema krmetu, Đapa). Kasnije, u 2020. godini, Mediha je svoje čitateljice i čitatelje, među njima, dakle, i mene, počastila i Crticama iz koronarnog dnevnika.
Knjiga Na-opako i po-prijeko ima 425 stranica. Druga njezina knjiga Brodska cesta bb objavljena je u Buybooku 2017. godine. Autorica je na njezinim koricama potpisana s još jednim prezimenom: Mediha Šehidić Selimović. Ona ima 292 stranice.
Izvan korica i prve i druge knjige, ne hajući mnogo za izdavača, Mediha svoje priče na svojoj Face stranici ostavlja u ladicama za postove gotovo iz sata u sat, kao vrijedni ratar zrna pšenice u brazde. Sve su briljantne, kojeg god se zrna života ona dohvati, ono s lakoćom proklija, iz njega se razvije posve novi život, život umjetnosti s licem nove stvarnosti, od glave do pete naš.
Davno sam joj u prepisci obećao pisati o prvoj knjizi, činim to tek sada, posramljen u zakašnjenju bez valjanog opravdanja. (Danas ću, sutra ću, ovo mi je sada preče, Mediha je i bez moje riječi velika pripovjedačica, te sutra ću, završi prvo one svoje projekte, i tako iz dana u dan…) Njezino me pripovijedanje ponese, bojim se vlastite prejake riječi o njemu. Strah me vlastitih komentara, hoću li se moći udaljiti od svojih vrelih dojmova, hoću li o njezinoj umjetnosti uspjeti išta pametno napisati, značajnije i više od obične impresije?
Medihin dar me očarao čim sam pročitao njezinog Đenerala i Hidžretsku Novu godinu i prašak za pecivo, Ljubav prema krmetu i Đapu. Njezin dar je neprobirljiv, ulazi u život kao u najdublju vodu. Kroz kakvu god temu zapliva, iz nje kao pčela iz cvijeta izvrca med. A njezine teme su široke kao što je sam život, ne možeš ih sve ni pobrojati: U njima žive starodavne navike i običaji zajedno sa suvremenim, ljudi raznih običaja i naravi. O njezinome svijetu i pripovjedačkom erosu trebalo bi pisati studije, o njezinom jeziku također. Ne pišem studije, u njima je sve tako hladno, pišem zapise. Još dok Medihine priče čitam, sve je u meni tako vrelo. Moji vreli dojmovi nastoje sve što je hladno pogasiti, uskladiti s toplinom koju Medihine priče zrače.
Medihina književna riječ ima snagu magnetne rezonance. Computerska tomografija za nju je neka bivša sprava za otkrivanje istine koju je ljudski rod dosad u svoje tijelo uspio pohraniti i u njemu razviti sva njezina značenja. U kakvom je zdravlju to tijelo kad je u neobičnom događaju, kako se u njemu ponaša, kakvim nas jezikom o tome obavještava, o tome nam priča Mediha i u svojim knjigama i u svojim svakodnevnim postovima na svojoj Face stranici. Ono što ona zapaža o ljudima i njihovim životima je dragocjeno. Katkad je tužno, katkad i smiješno, lucidno je, često i sarkastično. Uvijek je isključivo njezino vlasništvo, s neočekivanom poantom, majstorski ugrađenom u cjelinu teksta. I uvijek nam otkriva pravu istinu o čovjeku i njegovom životu.
O prozi Medihe Šehidić Selimović
Početkom veljače 2016. godine dobio sam od pjesnika i antologičara Željka Grahovca iz Zenice prvu knjigu pripovijedaka Na-opako i po-prijeko Medihe Selimović. Izdavač Meligrafprint i Opća biblioteka Zenica, godina izdanja 2015., urednik i lektor Željko Grahovac. Knjiga ima tri ciklusa: Na-opako i po-prijeko (18 priča), …Kao i ostala rodbina, komšije i prijatelji (21 priča) i Tu smo, i to je dovoljno da nas nema (17 priča), ukupno 56 priča. Što kraće, što duže. U toj 2015. godini na Jergovićevom webu pročitao sam dvije priče Medihe Selimović (Đeneral, Hidžretska Nova godina i prašak za pecivo), u narednoj, čekajući od Željka knjigu, još dvije (Ljubav prema krmetu, Đapa). Kasnije, u 2020. godini, Mediha je svoje čitateljice i čitatelje, među njima, dakle, i mene, počastila i Crticama iz koronarnog dnevnika.
Knjiga Na-opako i po-prijeko ima 425 stranica. Druga njezina knjiga Brodska cesta bb objavljena je u Buybooku 2017. godine. Autorica je na njezinim koricama potpisana s još jednim prezimenom: Mediha Šehidić Selimović. Ona ima 292 stranice.
Izvan korica i prve i druge knjige, ne hajući mnogo za izdavača, Mediha svoje priče na svojoj Face stranici ostavlja u ladicama za postove gotovo iz sata u sat, kao vrijedni ratar zrna pšenice u brazde. Sve su briljantne, kojeg god se zrna života ona dohvati, ono s lakoćom proklija, iz njega se razvije posve novi život, život umjetnosti s licem nove stvarnosti, od glave do pete naš.
Davno sam joj u prepisci obećao pisati o prvoj knjizi, činim to tek sada, posramljen u zakašnjenju bez valjanog opravdanja. (Danas ću, sutra ću, ovo mi je sada preče, Mediha je i bez moje riječi velika pripovjedačica, te sutra ću, završi prvo one svoje projekte, i tako iz dana u dan…) Njezino me pripovijedanje ponese, bojim se vlastite prejake riječi o njemu. Strah me vlastitih komentara, hoću li se moći udaljiti od svojih vrelih dojmova, hoću li o njezinoj umjetnosti uspjeti išta pametno napisati, značajnije i više od obične impresije?
Medihin dar me očarao čim sam pročitao njezinog Đenerala i Hidžretsku Novu godinu i prašak za pecivo, Ljubav prema krmetu i Đapu. Njezin dar je neprobirljiv, ulazi u život kao u najdublju vodu. Kroz kakvu god temu zapliva, iz nje kao pčela iz cvijeta izvrca med. A njezine teme su široke kao što je sam život, ne možeš ih sve ni pobrojati: U njima žive starodavne navike i običaji zajedno sa suvremenim, ljudi raznih običaja i naravi. O njezinome svijetu i pripovjedačkom erosu trebalo bi pisati studije, o njezinom jeziku također. Ne pišem studije, u njima je sve tako hladno, pišem zapise. Još dok Medihine priče čitam, sve je u meni tako vrelo. Moji vreli dojmovi nastoje sve što je hladno pogasiti, uskladiti s toplinom koju Medihine priče zrače.
Medihina književna riječ ima snagu magnetne rezonance. Computerska tomografija za nju je neka bivša sprava za otkrivanje istine koju je ljudski rod dosad u svoje tijelo uspio pohraniti i u njemu razviti sva njezina značenja. U kakvom je zdravlju to tijelo kad je u neobičnom događaju, kako se u njemu ponaša, kakvim nas jezikom o tome obavještava, o tome nam priča Mediha i u svojim knjigama i u svojim svakodnevnim postovima na svojoj Face stranici. Ono što ona zapaža o ljudima i njihovim životima je dragocjeno. Katkad je tužno, katkad i smiješno, lucidno je, često i sarkastično. Uvijek je isključivo njezino vlasništvo, s neočekivanom poantom, majstorski ugrađenom u cjelinu teksta. I uvijek nam otkriva pravu istinu o čovjeku i njegovom životu.