Bilo je to u Puli, u vrijeme sajma, nakon što je u Književnoj republici izašao prikaz knjige u kojem je pisalo da je u Sarajevu 1992. bilo šteta metka, da me je, valjda, trebalo klati.
Naravno da on to nije napisao. Bio je samo urednik, i pravio se da toga nema, jer mu je, valjda, bilo stalo do tekstopisca. Općenito, bilo mu je stalo do ljudi i do vlastite slike u njihovim očima. Nisam čuo da je o nekome govorio zlo.
Nisam ga, međutim, pozdravio, nakon što je objavljen taj tekst.
Mogao sam i drukčije, izvikati se na njega, rasplakati se možda, on bi mi se sigurno ispričao.
Ovako, dobio je priliku da me žrtvuje.
Svatko ima priliku da nekog žrtvuje, samo što takvu priliku svatko ne iskoristi.
Poslije je mogao slobodno, ne primjećujući, objavljivati u Književnoj republici slične tekstove, jer mene, takorekuć, nije više bilo. Ili me je bilo taman toliko da o meni nikad ništa ružno ne kaže.
Porazila me vijest o njegovoj smrti.
To je sad znači to, zauvijek.
Tako sam shvatio da sam svih tih godina nepozdravljanja, on bi se svaki put štrecnuo dok smo se mimoilazili, mislio da nije kraj i da će se dogoditi nešto čime će biti nastavljena dramska radnja, razvijat će se odnosi među likovima, on će mi nešto reći, a onda ću ja nešto reći njemu.
Tonko
Sjećam se kad sam Tonka prvi put nepozdravio.
Bilo je to u Puli, u vrijeme sajma, nakon što je u Književnoj republici izašao prikaz knjige u kojem je pisalo da je u Sarajevu 1992. bilo šteta metka, da me je, valjda, trebalo klati.
Naravno da on to nije napisao. Bio je samo urednik, i pravio se da toga nema, jer mu je, valjda, bilo stalo do tekstopisca. Općenito, bilo mu je stalo do ljudi i do vlastite slike u njihovim očima. Nisam čuo da je o nekome govorio zlo.
Nisam ga, međutim, pozdravio, nakon što je objavljen taj tekst.
Mogao sam i drukčije, izvikati se na njega, rasplakati se možda, on bi mi se sigurno ispričao.
Ovako, dobio je priliku da me žrtvuje.
Svatko ima priliku da nekog žrtvuje, samo što takvu priliku svatko ne iskoristi.
Poslije je mogao slobodno, ne primjećujući, objavljivati u Književnoj republici slične tekstove, jer mene, takorekuć, nije više bilo. Ili me je bilo taman toliko da o meni nikad ništa ružno ne kaže.
Porazila me vijest o njegovoj smrti.
To je sad znači to, zauvijek.
Tako sam shvatio da sam svih tih godina nepozdravljanja, on bi se svaki put štrecnuo dok smo se mimoilazili, mislio da nije kraj i da će se dogoditi nešto čime će biti nastavljena dramska radnja, razvijat će se odnosi među likovima, on će mi nešto reći, a onda ću ja nešto reći njemu.
Ništa od toga, međutim.