Svećenica

Popuštaju crte obrane, neprijatelj je pred ulaskom u grad.

General se na američkoj televiziji široko smije, tako da mu se vide svi zubi. I svaki zub je zdrav, bez ijedne plombe.

Govori: ući ćemo da oslobodimo djecu, samo su djeca nevina!

Njoj se te noći u snu rastvaraju dveri iza kojih je zbilja zbiljskija, a tamo nalazi sebe stvarniju u čijem se snu rastvaraju još jedne dveri iza kojih je zbilja još zbiljskija, i tako devedeset i devet puta, iz sna u zbilju, pa u san, u zbilju, u san, u zbilju…

Iza devedeset i devetih dveri glas koji joj govori:

Ako je u njoj vjere, i ako bi spasila grad, neka otključa vrata stana, neka se sagne i neka uzme.

S kućnog je praga podigla geler, ne veći od dječjeg jezika, s jedne strane grubo tokaren, s druge oštar kao britva.

I neka kćeri koja leži u svom krevetcu, ne budeći je, prereže vrat.

Tako je učinila. Toliko puno krvi iz tako malenog djetešca.

Nesretna, ratom poludjela mati. Žalili su je. Htjeli je zaboraviti.

Crte obrane ipak su bile čvršće nego što se činilo. A ni zubi nisu bili tako zdravi kao što se činilo. 

Čovjek ponekad krivo vidi.

Miljenko Jergović 15. 04. 2022.