ja se zovem lidija deduš. ponekad sam zbunjena kad razmišljam o pisanju i ne znam što točno želim. ne naginjem metaforama. želim živi tekst. pisati o onome što znam. ponekad volim sažetost, a ponekad se, bogami, odvalim. zato kažem: ja sam lidija deduš, a svoj bih tekst stilski odredila kao tijelo u stalnom kretanju između klasičnog i suvremenog narativa. nešto kao šizofrenija squash loptice između reketa i zida u koji će udariti.
2.
ja se zovem lidija deduš i kažu mi znalci da volim opća mjesta. pitam: kako izbjeći opća mjesta? kažu: stilom. ubaci metaforu, alegoriju, sinegdohu. izbaci ono što svi znaju. ali, meni se jebe za metaforu, alegoriju, sinegdohu! opća mjesta su moj stil! nikad od tebe pjesnikinja, kažu znalci. nikad, kažem ja znalcima, znalački.
3.
ja se zovem lidija deduš. jednom godišnje takmičim se sa samom sobom. ispravno bi bilo reći „natječem se“, ali „takmičenje“ je puno ljepša riječ. izgovorite je naglas. osjetite spajanje jezika s nepcem kod izgovora slova k, nakon čega jezik padne, a usne se spoje u m. gdje sam ono stala. jednom godišnje takmičim se sa samom sobom u izdržljivosti jedenja iste hrane u većem broju dana uzastopno. dosad su u konkurenciji bili: pesto genovese, smoki, kuhana zobena kaša s dodacima, drobljena banana s kikiriki maslacem. to su najbolji dani jer ne moram razmišljati što kuhati za ručak. najbolji rezultat drži pesto: sa četrdeset i šest dana u prednosti je pred kašom (35), bananom (32) i smokijem (2). probala sam i s gumenim bombonima, ali ne znam, jesu li oni hrana?
4.
ja se zovem lidija deduš i ne preporučujem navedeno takmičenje. takav režim deblja i sad sam na dijeti. jeste li znali da u pedeset grama barillinih integralnih špageta ide pedeset i sedam špageta? moja dijeta se zove tisuću i dvjesto kalorija. toliko smijem unijeti dnevno ako želim smršaviti jedan kilogram tjedno. u tisuću dvjesto kalorija stane: 150 gr povrtne mješavine za wok ili 200 gr zelene salate, 100 gr cherry rajčice, 30 gr bijelog sira, 50 gr mozzarelle, 50 gr borovnica, 10 badema, 20 gr neslanog kikirikija, pedeset i sedam spomenutih špageta, pola konzerve tune (ocijediti ulje), dva potiska koncentrata rajčice iz tube, jedna banana i jedna vrhom puna jušna žlica maslaca od kikirikija, začinjeno s cimetom. ako ne prelazi granicu, u tunu se može dodati i žlica svježeg punomasnog sira.
5.
ja se zovem lidija deduš i imam troje djece. zovu se nikola, đorđe i pepica. poredala sam ih tim redom zato što je nikola došao drugi, đorđe treći, a pepica, koja je bila prva, je trenutno u bijegu. nadam se da će se vratiti.
6.
ja se zovem lidija deduš, a ovdje je, očito, riječ o mačkama. ali uvijek kažem djeca, jer oni su meni ono što su nekim ljudima njihova djeca. ljudi se ljute jer ih smeta i gadi im se da su mačke nekome djeca, a ja se onda baš zainatim jer meni se ne gadi to što oni djecu zovu djecom. mislim da smo kvit.
7.
ja se zovem lidija deduš i jako sam plakala kad je pepica pobjegla. tražila sam je danima, lijepila plakate, dozivala, stražarila, bdjela, obilazila kvartovske haustore i dvorišta, i ništa. kad sam se malo ohrabrila, pošla sam obilaziti okolne ceste ne bih li našla ono što ne smijem reći naglas. ali, pepica kao da je propala u zemlju. još uvijek je ponekad dozivam. pepice moja, gdje si mi. nadam se da će me čuti i doći.
8.
ja se zovem lidija deduš i ponekad plačem. plačem od tuge, od sreće, od ganuća, plačem iz čista mira. mislim da u glavi imam višak vode i on otiče kroz oči. zato plačem uvijek i plačem stalno, i svugdje. kao i u jogi, kad vam se tijelo pod vlastitom težinom počne tresti, plakanje je znak da smo živi i jaki, ne slabi.
9.
ja se zovem lidija deduš, a život je sve brži. uviđam bezobzirnost takvog življenja. brzo se probudi. brzo ustani. brzo jedi. brzo pričaj. brzo seri. brzo se pojebi. brzo doživi orgazam. dugi seks znači: nije ti dovoljno stalo, nećkaš se. ne možeš postići želju za partnerom. ako je brzo, želja je velika. ako je sporo, želja je slaba do nepostojeća. zato moraš brzo, pod uvjetom da paziš, da ne srljaš, da drugome ne učiniš kakvu štetu.
10.
ja se zovem lidija deduš i jednom sam bila zaključana u wc-u nekog kafića s momkom. dok smo se ljubili, dvije djevojčice su stale u red pred vrata. jedna je drugoj u polusuzama govorila: poslala sam mu poruku, nije odgovorio pa sam poslala još jednu. kad smo izašli, djevojčice nisu mogle suspregnuti šok. mi nismo mogli suspregnuti smijeh. momak je rekao: pa samo smo pričali. ja nisam rekla ništa. oprala sam ruke i izašla.
11.
ja se zovem lidija deduš. u wc-u shopping centra radila sam test na trudnoću. postupak je sljedeći: prvo izvadiš štapić, onda se na njega popišaš. moraš paziti da ga ne prepišaš i ne pređeš crtu koja razdvaja zonu pišanja od zone nepišanja. štapić staviš na vodoravnu podlogu i čekaš pet minuta. ako test pokaže samo donju crtu, treba ponoviti.
12.
ja se zovem lidija deduš. jednom sam gurnula lazanje u pećnicu i zaspala.
13.
ja se zovem lidija deduš. stalno me ispravljaju: ne kaže se „ja se zovem“ nego „moje je ime“. jebite se, ja ću da pričam kako ja hoću.
14.
ja se zovem lidija deduš. nije debuš, niti dedliš, ni bebuš, di beduš, ni bedliš. deduš. d kao dubrovnik, duda, dud, dvogled, durbin, daska, doboš, daruvar, drvo, dikpik, dvostruki mač koji je moj jezik.
15.
ja se zovem lidija deduš. svako jutro radim jogu. otkako sam se udebljala, ne mogu u stojećem pretklonu dotaknuti koljena nosom. tome su malo razlog i godine. pretklon je odlična poza za razmišljanje. dok glava visi prema dolje, prokrvljenost je dobra i do mozga dolazi veća količina kisika koji se u molekulama prenosi po hemglobinu vezanom na željezo u eritrocitima. kisik je hrana. dubokim disanjem u asanama svaka se stanica tijela ispunjava kisikom. zato se tijelo nakon jogijskog vježbanja osjeća kao balon: lagano, poskočno, lebdeće. u pretklonu glava isprva bude jako teška, ali željezo uskoro opskrbi mozak i glava bude sve lakša i lakša. kao gore spomenuti balon. u pretklonu i srce manje radi jer ne mora pumpati uzbrdo. s takvom glavom i takvim srcem treba računati na dobar dan ispred sebe.
16.
ja se zovem lidija deduš. naučila sam ovoliko: svaka teža ima protutežu. ako se vježba izvodi s kičmom savijenom prema gore, potrebno je odmah vježbati s kičmom savijenom prema dolje. joga ne trpi neravnotežu. ukoliko niste spremni na to da će vam već nakon pola sata vježbanja poteći svi životni sokovi, nemate što tražiti od joge. tako je, kako je.
17.
ja se zovem lidija deduš i kupila sam pumpu za bicikl. osjećam da mi kosti urastaju u meso. trudim se hodati uspravno. kosti moraju biti u simbiozi s mišićima, ali tako da ih ne prevazilaze. S. mi kaže: ako vježbaš svaki dan, tijelo se zakiseli. a ja vježbam. tijelo se kiseli, baba se veseli.
18.
ja se zovem lidija deduš i čudno se osjećam kad izgovaram svoje ime. muči me naglasak u prezimenu. premještam ga s „e“ na „u“ i natrag. ako je „e“ kratko, „u“ mora biti dugačko, i obratno. mislim da se i tu radi o jogijskom principu pronalaženja onoga što nam odgovara. pokušala sam uniformiranost, ali nije to za mene.
19.
ja se zovem lidija deduš. pišem uglavnom poeziju. ne vidim smisao u osmišljavanju heteronima. o čemu pišem, to sam sve ja. ja sam i svaki lirski subjekt svoje poezije, a to priželjkujem i u prozi. otvorimo se. pustimo život u književnost. važno je samo ono što je ovdje i sada. pustimo sjećanja da se talože u kaci za kupus. jednom će netko doći i pitati: kako je živio ovaj čovjek? a mi o tome ništa nećemo znati.
ja se zovem lidija deduš.
1.
ja se zovem lidija deduš. ponekad sam zbunjena kad razmišljam o pisanju i ne znam što točno želim. ne naginjem metaforama. želim živi tekst. pisati o onome što znam. ponekad volim sažetost, a ponekad se, bogami, odvalim. zato kažem: ja sam lidija deduš, a svoj bih tekst stilski odredila kao tijelo u stalnom kretanju između klasičnog i suvremenog narativa. nešto kao šizofrenija squash loptice između reketa i zida u koji će udariti.
2.
ja se zovem lidija deduš i kažu mi znalci da volim opća mjesta. pitam: kako izbjeći opća mjesta? kažu: stilom. ubaci metaforu, alegoriju, sinegdohu. izbaci ono što svi znaju. ali, meni se jebe za metaforu, alegoriju, sinegdohu! opća mjesta su moj stil! nikad od tebe pjesnikinja, kažu znalci. nikad, kažem ja znalcima, znalački.
3.
ja se zovem lidija deduš. jednom godišnje takmičim se sa samom sobom. ispravno bi bilo reći „natječem se“, ali „takmičenje“ je puno ljepša riječ. izgovorite je naglas. osjetite spajanje jezika s nepcem kod izgovora slova k, nakon čega jezik padne, a usne se spoje u m. gdje sam ono stala. jednom godišnje takmičim se sa samom sobom u izdržljivosti jedenja iste hrane u većem broju dana uzastopno. dosad su u konkurenciji bili: pesto genovese, smoki, kuhana zobena kaša s dodacima, drobljena banana s kikiriki maslacem. to su najbolji dani jer ne moram razmišljati što kuhati za ručak. najbolji rezultat drži pesto: sa četrdeset i šest dana u prednosti je pred kašom (35), bananom (32) i smokijem (2). probala sam i s gumenim bombonima, ali ne znam, jesu li oni hrana?
4.
ja se zovem lidija deduš i ne preporučujem navedeno takmičenje. takav režim deblja i sad sam na dijeti. jeste li znali da u pedeset grama barillinih integralnih špageta ide pedeset i sedam špageta? moja dijeta se zove tisuću i dvjesto kalorija. toliko smijem unijeti dnevno ako želim smršaviti jedan kilogram tjedno. u tisuću dvjesto kalorija stane: 150 gr povrtne mješavine za wok ili 200 gr zelene salate, 100 gr cherry rajčice, 30 gr bijelog sira, 50 gr mozzarelle, 50 gr borovnica, 10 badema, 20 gr neslanog kikirikija, pedeset i sedam spomenutih špageta, pola konzerve tune (ocijediti ulje), dva potiska koncentrata rajčice iz tube, jedna banana i jedna vrhom puna jušna žlica maslaca od kikirikija, začinjeno s cimetom. ako ne prelazi granicu, u tunu se može dodati i žlica svježeg punomasnog sira.
5.
ja se zovem lidija deduš i imam troje djece. zovu se nikola, đorđe i pepica. poredala sam ih tim redom zato što je nikola došao drugi, đorđe treći, a pepica, koja je bila prva, je trenutno u bijegu. nadam se da će se vratiti.
6.
ja se zovem lidija deduš, a ovdje je, očito, riječ o mačkama. ali uvijek kažem djeca, jer oni su meni ono što su nekim ljudima njihova djeca. ljudi se ljute jer ih smeta i gadi im se da su mačke nekome djeca, a ja se onda baš zainatim jer meni se ne gadi to što oni djecu zovu djecom. mislim da smo kvit.
7.
ja se zovem lidija deduš i jako sam plakala kad je pepica pobjegla. tražila sam je danima, lijepila plakate, dozivala, stražarila, bdjela, obilazila kvartovske haustore i dvorišta, i ništa. kad sam se malo ohrabrila, pošla sam obilaziti okolne ceste ne bih li našla ono što ne smijem reći naglas. ali, pepica kao da je propala u zemlju. još uvijek je ponekad dozivam. pepice moja, gdje si mi. nadam se da će me čuti i doći.
8.
ja se zovem lidija deduš i ponekad plačem. plačem od tuge, od sreće, od ganuća, plačem iz čista mira. mislim da u glavi imam višak vode i on otiče kroz oči. zato plačem uvijek i plačem stalno, i svugdje. kao i u jogi, kad vam se tijelo pod vlastitom težinom počne tresti, plakanje je znak da smo živi i jaki, ne slabi.
9.
ja se zovem lidija deduš, a život je sve brži. uviđam bezobzirnost takvog življenja. brzo se probudi. brzo ustani. brzo jedi. brzo pričaj. brzo seri. brzo se pojebi. brzo doživi orgazam. dugi seks znači: nije ti dovoljno stalo, nećkaš se. ne možeš postići želju za partnerom. ako je brzo, želja je velika. ako je sporo, želja je slaba do nepostojeća. zato moraš brzo, pod uvjetom da paziš, da ne srljaš, da drugome ne učiniš kakvu štetu.
10.
ja se zovem lidija deduš i jednom sam bila zaključana u wc-u nekog kafića s momkom. dok smo se ljubili, dvije djevojčice su stale u red pred vrata. jedna je drugoj u polusuzama govorila: poslala sam mu poruku, nije odgovorio pa sam poslala još jednu. kad smo izašli, djevojčice nisu mogle suspregnuti šok. mi nismo mogli suspregnuti smijeh. momak je rekao: pa samo smo pričali. ja nisam rekla ništa. oprala sam ruke i izašla.
11.
ja se zovem lidija deduš. u wc-u shopping centra radila sam test na trudnoću. postupak je sljedeći: prvo izvadiš štapić, onda se na njega popišaš. moraš paziti da ga ne prepišaš i ne pređeš crtu koja razdvaja zonu pišanja od zone nepišanja. štapić staviš na vodoravnu podlogu i čekaš pet minuta. ako test pokaže samo donju crtu, treba ponoviti.
12.
ja se zovem lidija deduš. jednom sam gurnula lazanje u pećnicu i zaspala.
13.
ja se zovem lidija deduš. stalno me ispravljaju: ne kaže se „ja se zovem“ nego „moje je ime“. jebite se, ja ću da pričam kako ja hoću.
14.
ja se zovem lidija deduš. nije debuš, niti dedliš, ni bebuš, di beduš, ni bedliš. deduš. d kao dubrovnik, duda, dud, dvogled, durbin, daska, doboš, daruvar, drvo, dikpik, dvostruki mač koji je moj jezik.
15.
ja se zovem lidija deduš. svako jutro radim jogu. otkako sam se udebljala, ne mogu u stojećem pretklonu dotaknuti koljena nosom. tome su malo razlog i godine. pretklon je odlična poza za razmišljanje. dok glava visi prema dolje, prokrvljenost je dobra i do mozga dolazi veća količina kisika koji se u molekulama prenosi po hemglobinu vezanom na željezo u eritrocitima. kisik je hrana. dubokim disanjem u asanama svaka se stanica tijela ispunjava kisikom. zato se tijelo nakon jogijskog vježbanja osjeća kao balon: lagano, poskočno, lebdeće. u pretklonu glava isprva bude jako teška, ali željezo uskoro opskrbi mozak i glava bude sve lakša i lakša. kao gore spomenuti balon. u pretklonu i srce manje radi jer ne mora pumpati uzbrdo. s takvom glavom i takvim srcem treba računati na dobar dan ispred sebe.
16.
ja se zovem lidija deduš. naučila sam ovoliko: svaka teža ima protutežu. ako se vježba izvodi s kičmom savijenom prema gore, potrebno je odmah vježbati s kičmom savijenom prema dolje. joga ne trpi neravnotežu. ukoliko niste spremni na to da će vam već nakon pola sata vježbanja poteći svi životni sokovi, nemate što tražiti od joge. tako je, kako je.
17.
ja se zovem lidija deduš i kupila sam pumpu za bicikl. osjećam da mi kosti urastaju u meso. trudim se hodati uspravno. kosti moraju biti u simbiozi s mišićima, ali tako da ih ne prevazilaze. S. mi kaže: ako vježbaš svaki dan, tijelo se zakiseli. a ja vježbam. tijelo se kiseli, baba se veseli.
18.
ja se zovem lidija deduš i čudno se osjećam kad izgovaram svoje ime. muči me naglasak u prezimenu. premještam ga s „e“ na „u“ i natrag. ako je „e“ kratko, „u“ mora biti dugačko, i obratno. mislim da se i tu radi o jogijskom principu pronalaženja onoga što nam odgovara. pokušala sam uniformiranost, ali nije to za mene.
19.
ja se zovem lidija deduš. pišem uglavnom poeziju. ne vidim smisao u osmišljavanju heteronima. o čemu pišem, to sam sve ja. ja sam i svaki lirski subjekt svoje poezije, a to priželjkujem i u prozi. otvorimo se. pustimo život u književnost. važno je samo ono što je ovdje i sada. pustimo sjećanja da se talože u kaci za kupus. jednom će netko doći i pitati: kako je živio ovaj čovjek? a mi o tome ništa nećemo znati.