Uz cestu pokraj puta za Šiljakovinu kućica bez zidova. Samo drvena konstrukcija s ciglenim ostacima, a iznad krov s tavanom, sasvim očuvan. Unutra, u kući, nekadašnji stol i smeće naneseno kroz zidove kojih nema.
Tu prolazimo često, fotografiramo kuću, u strepnji da će je uskoro nestati.
Veći snijeg ili razložna ljudska volja, jer što će kome kuća bez zidova, dovoljni će biti da od nje ostane samo naše sjećanje. Mutno i nevjerojatno, poput sjećanja na san ili iz sna, na kuću bez zidova u kojoj je nekad živio netko i u kojoj je ostao samo stol.
A onda se jučer sjetih: šuplji han.
Dvije riječi, naziv koji nije izgovoren četrdeset godina.
Tako su, kad zazimi, njih dvije zvale naš stan na Sepetarevcu. Koliko god ga griješ, ne možeš ga ugrijati.
Šuplji han
Uz cestu pokraj puta za Šiljakovinu kućica bez zidova. Samo drvena konstrukcija s ciglenim ostacima, a iznad krov s tavanom, sasvim očuvan. Unutra, u kući, nekadašnji stol i smeće naneseno kroz zidove kojih nema.
Tu prolazimo često, fotografiramo kuću, u strepnji da će je uskoro nestati.
Veći snijeg ili razložna ljudska volja, jer što će kome kuća bez zidova, dovoljni će biti da od nje ostane samo naše sjećanje. Mutno i nevjerojatno, poput sjećanja na san ili iz sna, na kuću bez zidova u kojoj je nekad živio netko i u kojoj je ostao samo stol.
A onda se jučer sjetih: šuplji han.
Dvije riječi, naziv koji nije izgovoren četrdeset godina.
Tako su, kad zazimi, njih dvije zvale naš stan na Sepetarevcu. Koliko god ga griješ, ne možeš ga ugrijati.
Šuplji han uz drum za Šiljakovinu.