Ulica je vrela kao i nebo iznad nje. Kupači mokre kose vraćaju se s jezera. Nosim ceker na kome je mama Mumi. Mama Mumi živi u Finskoj. U Finskoj žive i Finci. Ponekad dođu pa malo žive i u Bosni. Njihov red trpi u našem neredu. I oni trpe. Malo. Pristojno. Mi trpimo glasno. Živimo glasno. Preglasno. Izlažemo svoje ljubavi, susrete i namještaj edukacije, putovanja, namjere prijateljima iz fb mreže. Mami Mumi svega je dosta. Ostavila je pismo i otišla Vjerovatno u Finsku. Sad sjedi na nekom fjordu i čeka da se tata Mumi vrati iz ribolova Onda će razgovarati uz čaj sve dok ne ugase svjetlo i nikome neće pokazati kako izgleda naličje njihovog mraka.
Ovo je duga i besmislena pjesma o jednom napuštenom cekeru, sretnom paru iz Finske i vreloj ulici koja me vodi do supermarketa. Na kraju ulice iznenađenje umjesto semafora na trotoaru je izrasla hrid i kvart se nasukao u more kao neka teška, betonska riba Dođi, tata Mumi, čujem sebe kako dovikujem valovima pjevušim dok bućkam stopalima u Sjevernom moru napravit ću kolač od borovnica i dvije ribe ulovljene na pučini sasvim su dovoljne za večeru. kad upalimo mrak i podijelimo dah bit će to nešto sasvim između tebe i mene. Sasvim, sasvim naše.
Pjesma mame Mumi
Ulica je vrela kao i nebo iznad nje.
Kupači mokre kose vraćaju se s jezera.
Nosim ceker na kome je mama Mumi.
Mama Mumi živi u Finskoj.
U Finskoj žive i Finci.
Ponekad dođu pa malo žive i u Bosni.
Njihov red trpi u našem neredu.
I oni trpe.
Malo.
Pristojno.
Mi trpimo glasno.
Živimo glasno.
Preglasno.
Izlažemo svoje ljubavi, susrete i namještaj
edukacije, putovanja, namjere
prijateljima iz fb mreže.
Mami Mumi svega je dosta.
Ostavila je pismo i otišla
Vjerovatno u Finsku.
Sad sjedi na nekom fjordu
i čeka da se tata Mumi vrati iz ribolova
Onda će razgovarati uz čaj
sve dok ne ugase svjetlo
i nikome neće pokazati
kako izgleda naličje njihovog mraka.
Ovo je duga i besmislena pjesma
o jednom napuštenom cekeru,
sretnom paru iz Finske
i vreloj ulici koja me vodi do supermarketa.
Na kraju ulice iznenađenje
umjesto semafora na trotoaru je izrasla hrid
i kvart se nasukao u more kao neka teška, betonska riba
Dođi, tata Mumi, čujem sebe kako dovikujem valovima
pjevušim dok bućkam stopalima u Sjevernom moru
napravit ću kolač od borovnica
i dvije ribe ulovljene na pučini
sasvim su dovoljne za večeru.
kad upalimo mrak i podijelimo dah
bit će to nešto sasvim između tebe i mene.
Sasvim, sasvim naše.