Školjka

Plamen šibice dosta je, čak sjena
Njegova, da bi odvela te pješke
U onu bajku, što iz Andersena
Pređe u tvoje snomorice žeške.

Proštih sabranog Dučića i Tina
Ali to mnogo pomagalo nije:
Svijet poplava ostade, ko prije,
Ti po njoj pliješ – kapljica zejtina.

A onaj oblak, prije no će preći
U grudu vate, ili u učilo
Anđelske škole, da li Jabučilov
Ili Pegazov brat je – ne znaš reći.

I gasne san u talasavoj zobi
I osluškujem kako poje pean
Bolna praznina u Njezinoj sobi
Kao u školjci Atlantski okean.