u kojoj li zemlji kada li od čijeg li kako li taj borac nije više važno koja to bi vojska taj subjekt ratovanja takva bila vremena poginu umrije nestade u dubinu zaborava u smrt u prazninu potonu u ništa ode ni na spisku mrtvih nije u silnim prostranstvima nigdje mjesta njegova počinka jedina mu grobnica u duši u srcu u tijelu još jedva živih srodnika sve je kao da ga nikada ne bi a svakom njegovi u rani prisutni nijemi nepostojeći bolno izgubljeni bliski pregazili ih drugi događaji ideolozi jednom pobjednici jednom poraženi tumači povijesti uvijek novi prvaci a oni zauvijek nestali nestali nestali nestali nekada nekakvi bili ama više nisu sve svoje ostavili napustili zauvijek otišli o njima više ništa ni slavljenja ni mnogo spominjanja rasula se ta armija ostala praznina ostalo sjećanje u sjećanju sablast onoga koga više nema na mjestu njegova života rupa duboka sve dublja sve dublja staza kojom polako zauvijek u zaborav zamiče u svoju smrt maršira izgubljena pješadija iz onog davno završenog rata u njoj i nekoliko mojih rođaka još više sunarodnjaka mrtvih ratnika odavno pobijeđenih junaka vojska bivših samo se još rijetkom bliskom poneki pojavi kao utvara kao tupa rana kao praznina nestanka sred blagog dana sve bljeđa sjena onog koji se ne vraća
Sjena nestalog
u kojoj li zemlji kada li od čijeg li kako li taj borac nije više važno koja to bi vojska taj subjekt ratovanja takva bila vremena poginu umrije nestade u dubinu zaborava u smrt u prazninu potonu u ništa ode ni na spisku mrtvih nije u silnim prostranstvima nigdje mjesta njegova počinka jedina mu grobnica u duši u srcu u tijelu još jedva živih srodnika sve je kao da ga nikada ne bi a svakom njegovi u rani prisutni nijemi nepostojeći bolno izgubljeni bliski pregazili ih drugi događaji ideolozi jednom pobjednici jednom poraženi tumači povijesti uvijek novi prvaci a oni zauvijek nestali nestali nestali nestali nekada nekakvi bili ama više nisu sve svoje ostavili napustili zauvijek otišli o njima više ništa ni slavljenja ni mnogo spominjanja rasula se ta armija ostala praznina ostalo sjećanje u sjećanju sablast onoga koga više nema na mjestu njegova života rupa duboka sve dublja sve dublja staza kojom polako zauvijek u zaborav zamiče u svoju smrt maršira izgubljena pješadija iz onog davno završenog rata u njoj i nekoliko mojih rođaka još više sunarodnjaka mrtvih ratnika odavno pobijeđenih junaka vojska bivših samo se još rijetkom bliskom poneki pojavi kao utvara kao tupa rana kao praznina nestanka sred blagog dana sve bljeđa sjena onog koji se ne vraća