San: ja u gradu odakle sam, sjedim u loži, nikog u sali, nema ni filma, hodam okolo, prepoznajem uposlenika na šalteru naplatnih službi, poslije i računovođu u firmi u kojoj sam radio, on me ne gleda, ništa ga o meni ne zanima, samo govori u zrak, nema, kaže, o meni nikakvih tragova, ni potvrda, ali ovdje nitko nije bez dugova, sve moram platiti, a ja se ne mogu sjetiti nikakvih nabavki, niti imam domaćih novaca, sve me više brine kako ću iz grada, ne znam može li se, ima li ikakva prijevoza. Budim se i jasno mi da ratne traume u meni još djeluju. Ili je to možda sada strah od korone i tamošnjeg javašluka koji još pamtim?
San
San: ja u gradu odakle sam, sjedim u loži, nikog u sali, nema ni filma, hodam okolo, prepoznajem uposlenika na šalteru naplatnih službi, poslije i računovođu u firmi u kojoj sam radio, on me ne gleda, ništa ga o meni ne zanima, samo govori u zrak, nema, kaže, o meni nikakvih tragova, ni potvrda, ali ovdje nitko nije bez dugova, sve moram platiti, a ja se ne mogu sjetiti nikakvih nabavki, niti imam domaćih novaca, sve me više brine kako ću iz grada, ne znam može li se, ima li ikakva prijevoza. Budim se i jasno mi da ratne traume u meni još djeluju. Ili je to možda sada strah od korone i tamošnjeg javašluka koji još pamtim?