Ko si ti, koji ovo pišeš, zapisuješ Riječi koje sam ti rekao, moje, Tvrde kao kamen, baš tako, Pitaš za one koje mrzim jer Ne mogu da pokažem prstom, Riječi koje nije stvorio Bog, U vrijeme stvaranja svega, Pa i naših predaka, hajde, Nјih dvoje, da žive u raju, Sve dok nisu zabrazdili, Odrekli se Gospoda zbog Baš tih riječi, za koje pitaš, Koje će kasnije smisliti, Jednu po jednu, da se pravda, Poput prevara, poput ljubav, O, baš ove koju si podigao Visoko da je svako ne može Vidjeti, dohvatiti, privući, Ne, ne pitaj me šta je Savjest, Ni da li je neko nekada negdje, O njoj nešto govorio, onako Kako se govori djeci, da s tim Odrastaju, da se s tim druže, Da te riječi budu od pomoći, Kada neko baci kamen na tebe, Uzmi i ti kamen, ne hljeb, Samelji ga pred kućom, bilo gdje, O ostalom da ne govorim, Savjest ne poznajem, nema je U mome svetom pismu, u srcu, Koje osjećam, jer kuca, kao i krv, Kao i suze kad moram plakati, Ali sve između, što si izmislio, Mali i jadni čovječe, ne treba Našoj djeci, izginuće, nestaće. Tako reče gnjevni čovjek I ode, svojim putem, s nožem U džepu i bombom u srcu.
Savjest
Ko si ti, koji ovo pišeš, zapisuješ
Riječi koje sam ti rekao, moje,
Tvrde kao kamen, baš tako,
Pitaš za one koje mrzim jer
Ne mogu da pokažem prstom,
Riječi koje nije stvorio Bog,
U vrijeme stvaranja svega,
Pa i naših predaka, hajde,
Nјih dvoje, da žive u raju,
Sve dok nisu zabrazdili,
Odrekli se Gospoda zbog
Baš tih riječi, za koje pitaš,
Koje će kasnije smisliti,
Jednu po jednu, da se pravda,
Poput prevara, poput ljubav,
O, baš ove koju si podigao
Visoko da je svako ne može
Vidjeti, dohvatiti, privući,
Ne, ne pitaj me šta je Savjest,
Ni da li je neko nekada negdje,
O njoj nešto govorio, onako
Kako se govori djeci, da s tim
Odrastaju, da se s tim druže,
Da te riječi budu od pomoći,
Kada neko baci kamen na tebe,
Uzmi i ti kamen, ne hljeb,
Samelji ga pred kućom, bilo gdje,
O ostalom da ne govorim,
Savjest ne poznajem, nema je
U mome svetom pismu, u srcu,
Koje osjećam, jer kuca, kao i krv,
Kao i suze kad moram plakati,
Ali sve između, što si izmislio,
Mali i jadni čovječe, ne treba
Našoj djeci, izginuće, nestaće.
Tako reče gnjevni čovjek
I ode, svojim putem, s nožem
U džepu i bombom u srcu.