Djed je, kažu, jednom baku privezao za kola
i tako je vukao dok se nije otrijeznio
Znao je zapakirati svjetlo i
ubaciti u lulu sudar galaksija
prije nego bi je sabio u mezozoik
da je reptili glodaju do izumrlosti
Kažu da je baka umrla od otumorene ljubav
Tih dana pravili smo se da nas poklonjeni bicikl
može zalijepiti na rep rakete
Imali smo nekoliko igračaka koje smo šivali
kad su im pucali organi
od dječje ubrzanosti
I plavi hrđavi poni koji smo dijelili
Svatko je pomalo uspijevao otići
Kuća je huškala jezik vjetra zimi da nas zagriza
Ulazio je ispod vrata i kroz na rupe na prozorima
Stavljali smo stare majice
na prag da mu omekšamo nokte,
umatali se u bakine molitve
pa se skučeni u jedan krevet
stidjeli jedni pred drugim svega što je raslo
Zakopani pod slojeve odjeće
sanjarili gusti neprohodni srpanjNe vjerujem više djevojčici kad zamuckivanjem
ometa antenama signale
da je dugim hlačama ljeti skrivala modrice
da je ljeto pritom bilo potpuno izmišljeno, kao i voda
da je mislila da je tijelo drvena kutija
da je odgrizla nekom prste jer nije imao ključ
ali je imao sjekiru
da nije više bilo bitno jer je ionako sve iscijepano
da je djed više pio nego jeo
da je uvijek bio brži
Noć je era zimzelenosti, savijam se u njen mjehur
Vakuum iz svemira ulazi u glavu
Mrak oboli od umora
Nerijetko sanjam da mi oživljene zvijezde
skakuću u krvotoku
Onda zaboravljam:
Iz rupa na hlačama
kapalo je višejezično nebo
U grlu me još uvijek guši planet
i njegove gorke koštice
kotrljaju prazninu
koja se može
i ne mora ponišiti
kad upadne
u pjesmu
Šamar
Djed je, kažu, jednom baku privezao za kola
i tako je vukao dok se nije otrijeznio
Znao je zapakirati svjetlo i
ubaciti u lulu sudar galaksija
prije nego bi je sabio u mezozoik
da je reptili glodaju do izumrlosti
Kažu da je baka umrla od otumorene ljubav
može zalijepiti na rep rakete
Imali smo nekoliko igračaka koje smo šivali
kad su im pucali organi
od dječje ubrzanosti
I plavi hrđavi poni koji smo dijelili
Svatko je pomalo uspijevao otići
Kuća je huškala jezik vjetra zimi da nas zagriza
Ulazio je ispod vrata i kroz na rupe na prozorima
Stavljali smo stare majice
na prag da mu omekšamo nokte,
umatali se u bakine molitve
pa se skučeni u jedan krevet
stidjeli jedni pred drugim svega što je raslo
Zakopani pod slojeve odjeće
sanjarili gusti neprohodni srpanjNe vjerujem više djevojčici kad zamuckivanjem
ometa antenama signale
da je dugim hlačama ljeti skrivala modrice
da je ljeto pritom bilo potpuno izmišljeno, kao i voda
da je mislila da je tijelo drvena kutija
da je odgrizla nekom prste jer nije imao ključ
ali je imao sjekiru
da nije više bilo bitno jer je ionako sve iscijepano
da je djed više pio nego jeo
da je uvijek bio brži
Noć je era zimzelenosti, savijam se u njen mjehur
Vakuum iz svemira ulazi u glavu
Mrak oboli od umora
Nerijetko sanjam da mi oživljene zvijezde
skakuću u krvotoku
Onda zaboravljam:
Iz rupa na hlačama
kapalo je višejezično nebo
U grlu me još uvijek guši planet
i njegove gorke koštice
kotrljaju prazninu
koja se može
i ne mora ponišiti
kad upadne
u pjesmu
Djevojčica je, kažu, umrla od prešućivanja