Ramazan

S ahmedijom pod rukom
Kao s rezervnom gumom
Mlad imam korača kroz
Klasje zlatnih kandilja

U trbuhu klobrče, čoroka
Naivna praznina, pluća
Zaželjela dima kao žuljevi
Blage vunice, s lica mu se

Odlama san, omamljuje nas dok
Prozore neba otvara, i duše naše
Kao store podvezuje u mašne;
Iz usta, kao mjehuri sapunice

Hlape mu hatme i lebde
U ljetno ramazansko veče
U kojem munare kao rakete
Na mjesece i zvijezde, ne lete

Za imamov se osmijeh kačimo
Kao za kamion što zastane
Prije nego pojurca, bobe tespiha
Ćuka majka šehida dok joj čelo

Serdžadu žulja! Pijemo kafu
Po čatrnjama i čekamo svjež
Lahor da prozrači sparna nam
Tijela, u imamov glas dok besjedi

Umotavamo se kao u celofan
Boga i mačku pisamo u mrak
Dok oko nas prevrće se svijet
Iz ništa u zvuk pada kanta i

Alah se u uho zavlači kao vata
Ispod lakta jastuci, meki meleki
Dok se iznad nas poput oluje
Vrtloži roj zvijezda, i jedna pada