Lijek

Povremeno bi nečijem rođaku, prijatelju, poznaniku donosio lijek iz Rusije.

Ostavljao ga je kod nas, na Sepetarevcu, i onda je Javorka išla na adresu s lijekom, ili bi netko dolazio po njega, zabrinuta, sitna ženica, u tankom proljetnom mantilu, a tog jutra napadao snijeg, veliki čovjek, brkat, vjerojatno Crnogorac, sa svakom riječi samo što ne zaplače, lijek mu je za majku, taksist u Fiatu 1300, samo bi se zaustavio ispred kuće, pa pozvonio, poslovan, lak, ne pokazuje emocije…

I vjerojatno bi ubrzo umro onaj kojemu je donosilo lijek iz Rusije.

Bili su to neki specijalni, sovjetski lijekovi za bolesti koje se ne liječe, lijekovi protiv umiranja, lijekovi da nekako prođu dani do groba.

Da čovjeka ne mori savjest što nije sve pokušao, da nije okrenuo svijet.

 

Miljenko Jergović 15. 06. 2020.