Osamdesetgodišnjakinja, plavokosa, bez ijedne sijede, ali već pomalo slaba na nogama, u prošlom su joj ratu, u kući na radničkoj periferiji, za prošle opsade grada, neprijatelji poubijali sedmero djece, svih pet kćeri i obojicu sinova. Muž joj uskoro presvisnuo od jada, a ona ostala takva, mirna i tiha, vazda nasmiješena. Umjesto tuge i tog jada da je ubije, od gubitka djece došla joj sposobnost da prorekne svako zlo i nevolju što će se u budućnosti dogoditi. Ali najprije, koje će dijete na zlo poći i pretvoriti se u zlikovca.
Čim je opsada popritegnula grad, kad je postalo jasno da vojska nema snage da je uskoro raskine, a od vanjskoga svijeta neće biti nikakve pomoći, ministar svjetlosti, slijepi pjesnik, uzima je da s njegovim činovnicima ide od kuće do kuće, tamo u gradu gdje živi neprijateljska nacionalna manjina, i da pregleda djecu, dijeli im bombone i čokolade. Koga od djece, bilo ženske, bilo muške, po glavi pogladi, tog treba ubiti, jer će odrasti u zlikovca, koji bi jednom ubuduće sudjelovao u novoj opsadi grada. Što ih ona više uspije probrati, to je budućnost sigurnija. Ona daleka budućnost. A za ovu blisku budućnost pobrinut će se branitelji grada.
I tako ona ide na štakama, noseći na leđima punu vreću slatkiša za djecu onih koji s neprijateljem dijele ime i rod. Da se djeca ne osjete zapostavljena, da nikad ne pomisle da su među nama manjina, da ne odrastu u neprijatelje.
Ona, koja je izgubila sve svoje, o tuđoj se djeci brine kao o rođenoj.
Proročica
Osamdesetgodišnjakinja, plavokosa, bez ijedne sijede, ali već pomalo slaba na nogama, u prošlom su joj ratu, u kući na radničkoj periferiji, za prošle opsade grada, neprijatelji poubijali sedmero djece, svih pet kćeri i obojicu sinova. Muž joj uskoro presvisnuo od jada, a ona ostala takva, mirna i tiha, vazda nasmiješena. Umjesto tuge i tog jada da je ubije, od gubitka djece došla joj sposobnost da prorekne svako zlo i nevolju što će se u budućnosti dogoditi. Ali najprije, koje će dijete na zlo poći i pretvoriti se u zlikovca.
Čim je opsada popritegnula grad, kad je postalo jasno da vojska nema snage da je uskoro raskine, a od vanjskoga svijeta neće biti nikakve pomoći, ministar svjetlosti, slijepi pjesnik, uzima je da s njegovim činovnicima ide od kuće do kuće, tamo u gradu gdje živi neprijateljska nacionalna manjina, i da pregleda djecu, dijeli im bombone i čokolade. Koga od djece, bilo ženske, bilo muške, po glavi pogladi, tog treba ubiti, jer će odrasti u zlikovca, koji bi jednom ubuduće sudjelovao u novoj opsadi grada. Što ih ona više uspije probrati, to je budućnost sigurnija. Ona daleka budućnost. A za ovu blisku budućnost pobrinut će se branitelji grada.
I tako ona ide na štakama, noseći na leđima punu vreću slatkiša za djecu onih koji s neprijateljem dijele ime i rod. Da se djeca ne osjete zapostavljena, da nikad ne pomisle da su među nama manjina, da ne odrastu u neprijatelje.
Ona, koja je izgubila sve svoje, o tuđoj se djeci brine kao o rođenoj.