Prepisano iz zelenog notesa

Odrastao sam ispod Picassove slike “Žena koja pije apsint”, čiji je original u lenjingradskom Ermitažu.

Teroristi: pjesničke duše bez talenta.

Gumena dječja lutka pretvori se u živo dijete. Šta s njim?

Djetešce u bešiki pretvara se u lutku. Otmičari.

Šiba od ružinog trnja.

Bila je tako stara i slaba, i kad bi dlanom htjela pomesti mrvice sa stola, one bi ostale tu.

Jascha Heifetz od nekog je čovjeka na putovanju čuo Esterlitu, meksičku pjesmu o prostitutki koja mu povjerava sve gadosti što ih je doživjela u životu.

Tamo dolje ispred mravinjaka mravi razapinju Krista mrava.

Tu raspeše Krista mrava! Raspeli smo Krista mrava!

Bogomrav.

“Kad udovica Ledvinova zaleprša papučama.” Josef Škvorecky

Bog, sitna tačka u visinama.

“Sjećanje nam je kao biračka kutija.” Sergej Dovlatov.

Plašili su nas Baba Rogom. Nema ih više.

Raj je svaki trenutak u kojem ne postoji svijest o mogućem stradanju.

“Dijete je zavrištalo poput bolesne kokoši”, kaže SS čuvar iz Auschwitza u BBC-evom dokumentarnom filmu o djetetu kojeg su njegovi drugovi kao cjepanicu ubacili u kamion. Poput bolesne kokoši, kao cjepanicu.

Oči ostaju mlade.

“Hristos je bio neprestano tužan, i bez te tuge hrišćanstvo je nezamislivo.” Gajto Gazdanov.

Miljenko Jergović 26. 06. 2013.