pjesma

ja nikoga više ne vrijeđam
nego ljubazno
kad mi na sve ulaze i šupljine navale
a pećinica mi puna amatera
(o tome se naime i radi)
ili kad se vozim taksijem u tri ujutro
na mentalno kosovo mentalnu čikolu
umjesto kući
samo kući
ja nikoga više ne vrijeđam
nego liriku repetiram nabrzo
pa rafalno preradovića dragojevića kristla goloba anku žagar
popu gudelja markovićku i još obavezno
sebe
i dok opet stignem do preradovića
kolo vode jasne zvijezde
na nebeskome modrom krugu
svima im se samo smuči
i ne priča i navalno
ne mentalizira

danas je pjesma opsovati