On i ja

gradeći tuđe kuće
od Hrvatske do Švedske
ciglu po ciglu
kamen po kamen
gradio je budućnost
krvlju i znojem
bolnom kičmom
hrapavim rukama
nogama teškim
betonskim koracima

ovih dana ga gledam
prikuplja materijal
pijesak i elemente
daske i eksere
vrata i prozore
za kuću
ali ovu svoju
koja je došla na red

koja će u budućnosti
po viziji njih dvoje
natkrivati naše sijede glave
glave i majušna tijela naše djece

kad se vratimo
s godišnjih odmora
nakon svih lutanja
tu gdje smo prvi korak
u svijet napravili

***

u toj istoj kući
pravim ovu pjesmu
od riječi
od svijeta pozajmljenih
svijetu ih vraćam

***

kad na red dođe
posljedna pjesma
pravit ću je od ilovače
i kamena
i korijena rodne grude