Spomenici se mogu graditi, i mogu se rušiti, i opet graditi. Paradok spomenika je, kao što je Rober Musil primijetio, da su nevidljivi, čim se spomenik postavi počinje njegovo vrijeme nevidljivosti. I često je slučaj da spomenik postaje vidljiv tek kada se sruši, kao što je bio slučaj sa spomenikom banu Josipu Jelačiću na Trgu Republike koji je postao vidljiv upravo zbog svoje prisutne neprisutnosti.
Nastavljajući taj paradoks spomenika, najbolji spomenici su oni koji nisu sagrađeni, ali su prisutni.
Na natječaju za umjetničko rješenje Spomenika domovinina lokaciji zelene plohe na Trgu Stjepana Radića, zapadno od KD Vatroslava Lisinskog, predložio sam da se na toj lokaciji ništa ne gradi, da postojeća situacija ostane kakva je i da kao takva bude Spomenik domovini.
Moj natječajni rad je bio prijedlog da parcela ostane intaktna. Domovina nije nešto što se može zamrznuti u vremenu i prostoru, ona je stalno promjenjiva kategorija: ona je u stalnoj reinvenciji. Nju je nemoguće prikazati zamrznutom u u jednom homogenom obliku.
Ideja da je domovina nešto odijeljeno od nas samih je proizvela već mnogo nesporazuma. Domovina je nedjeljiva od nas, nedjeljiva od ovdje i sada.
Zato je jedini način da se prikaže domovina je da se neprikaže kroz materijalnu formu. Ovaj projekt nalaže da se ne radi nikakva intervencija na lokaciji, već da se to mjesto ostavi kao mjesto na kojem će svakodnevno događati domovina. Svaki prijelaz preko te površine je domovina, koliko god efemeran bio.
U obaveznom školskom posjetu glavnom gradu, osnovne i srednje škole iz provincije bi imale obavezu doći na to mjesto, s ciljem da se i djeci posvijesti činjenica: svatko od nas je domovina. Ta zelena površina bi bila samo mjesto gdje bi ta činjenica postajala vidljivijom. Tragovi koji bi ostajali iza tih posjeta na zelenoj površini trga bi bili jednini materijalni otisak domovine.
***
Autor je arhitekt, trenutno na doktorskom studiju na Institutu za suvremenu umjetnost, arhitekturu i kulturologiju pri Arhitektonskom fakultetu Tehničkog univerziteta u Grazu.
O drugom Spomeniku domovini
Spomenici se mogu graditi, i mogu se rušiti, i opet graditi. Paradok spomenika je, kao što je Rober Musil primijetio, da su nevidljivi, čim se spomenik postavi počinje njegovo vrijeme nevidljivosti. I često je slučaj da spomenik postaje vidljiv tek kada se sruši, kao što je bio slučaj sa spomenikom banu Josipu Jelačiću na Trgu Republike koji je postao vidljiv upravo zbog svoje prisutne neprisutnosti.
Nastavljajući taj paradoks spomenika, najbolji spomenici su oni koji nisu sagrađeni, ali su prisutni.
Na natječaju za umjetničko rješenje Spomenika domovini na lokaciji zelene plohe na Trgu Stjepana Radića, zapadno od KD Vatroslava Lisinskog, predložio sam da se na toj lokaciji ništa ne gradi, da postojeća situacija ostane kakva je i da kao takva bude Spomenik domovini.
Moj natječajni rad je bio prijedlog da parcela ostane intaktna. Domovina nije nešto što se može zamrznuti u vremenu i prostoru, ona je stalno promjenjiva kategorija: ona je u stalnoj reinvenciji. Nju je nemoguće prikazati zamrznutom u u jednom homogenom obliku.
Ideja da je domovina nešto odijeljeno od nas samih je proizvela već mnogo nesporazuma. Domovina je nedjeljiva od nas, nedjeljiva od ovdje i sada.
Zato je jedini način da se prikaže domovina je da se neprikaže kroz materijalnu formu. Ovaj projekt nalaže da se ne radi nikakva intervencija na lokaciji, već da se to mjesto ostavi kao mjesto na kojem će svakodnevno događati domovina. Svaki prijelaz preko te površine je domovina, koliko god efemeran bio.
U obaveznom školskom posjetu glavnom gradu, osnovne i srednje škole iz provincije bi imale obavezu doći na to mjesto, s ciljem da se i djeci posvijesti činjenica: svatko od nas je domovina. Ta zelena površina bi bila samo mjesto gdje bi ta činjenica postajala vidljivijom. Tragovi koji bi ostajali iza tih posjeta na zelenoj površini trga bi bili jednini materijalni otisak domovine.
***
Autor je arhitekt, trenutno na doktorskom studiju na Institutu za suvremenu umjetnost, arhitekturu i kulturologiju pri Arhitektonskom fakultetu Tehničkog univerziteta u Grazu.
*
*