Od galijaša do filmske zvijezde

Sociolozi i psiholozi u Bosni i Hercegovini još nisu utvrdili koji je to dio moždanog korteksa koji motiviše ljude da u izbjeglištvu, obično hiljadama kilometara daleko od rodne grude, pod veoma velikom i stalnom frustracijom, uspijevaju otkriti i kapitalizirati vlastiti talenat i vinuti se do zvijezda, često u tom uspjehu nadmašujući i poznate ličnosti, odrasle u daleko povoljnijem društvenom ambijentu. Opravdanost sociologa i psihologa za odlaganje elaboriranja ove zanimljive teme možda treba tražiti u obradi hitnijih i učestalijih pojava, poput sve većeg broja oboljelih ljudi od postratnog sindroma, tranzicijskog cunamija, sve izraženijoj korupciji, siromaštvu, nezaposlenosti itd.

Bez obzira na ove sve dominantnije društvene teme, bljesak bosanskohercegovačkih izbjeglica kao svjetskih zvijezda zaslužuje analiziranje i iz više rakursa, jer je riječ o mladim ljudima, odgojenim u izrazito nepovoljnom okruženju, koji su se – van svih normi – vinuli u sam planetarni zenit.

Više je primjera mladih Bosanaca i Hercegovaca koji se mogu uzeti za potvrdu ove konstatacije. Slučaj od prije nešto više od deset godina kad je iz Jablanice Hasan Salihamidžić s roditeljima krenuo u izbjeglištvo i u Njemačkoj kao maloljetan pokazao svoj rasni nogometni talent, postavši član velikog “Bajerna”, kasnije italijanskog “Junevtusa” i reprezentacije BiH – dobro je poznat javnosti. Nakon isticanja nekoliko sličnih slučajeva o uspjehu bosanskohercegovačkih izbjeglica u inostranstvu, ovih dana neki internetski portali pišu o još jednom primjeru kad je prognanik iz BiH postao planetarna, u ovom slučaju, filmska zvijezda. Riječ je o Edinu Galiju iz Velike Kladuše (izvornog prezimena Galijašević, a skraćeno je radi lakšeg izgovora na engleskom jeziku), glumcu koji se proslavio tumačeći ulogu Kurta Smitha u američkoj televizijskoj seriji “Momci s Madisona” (“Mad men”), redatelja Matthema Weinera. Za uspješno tumačenje te uloge Edin Gal je dobio prestižnu nagradu Emi za najbolju sporednu ulogu. To mu je odmah širom otvorilo vrata holivudskih studija, te trenutno zajedno sa slavnom australijskom glumcom Nicole Kidman snima filmsku storiju o proslavljenom američkom književniku Hemingwayju u filmu “Hamigway&Gellahorn” u režiji Philipa Kaufmana.

Edin je imao samo sedam godina kad se razbuktavala srpskocrnogorska agresija na Bosnu i Hercegovinu te je, spašavajući goli život, s roditeljima stigao u Njemačku. Ostvarivanje dječačkog sna da postane glumac započeo je kad se amaterski počeo baviti pozorišnom glumom. Tumačenje rola nastavio je i kasnije u Sjedinjenim Američkim Državama, prvo u St. Louisu, a onda i u Californiji, da bi potom postao profesionalac i započeo karijeru u spomenutoj televizijskoj seriji.

“Momci sa Madisona”, serijal koji veoma realno odslikava uspon i pad jedne američke agencije za marketing šezdesetih godina proteklog stoljeća kroz poslovne sastanke, bračno (pa i poslovno) nevjerstvo i razvode, opijanje, partije i slično, prikazivan je i na BHT 1 i HRT-u, ali – interesantno – u tim verzijama na najavnoj i odjavnoj špici nije bilo imena glavnih aktera serije (nije bar u verziji emitovanoj na BHT 1), te se nije ni moglo uočiti ime Edina Gala, mladića 27-godišnjaka, čija genealogija je također zanimljiva.

Naime, Galijaševići su dobili prezime po zanimanju njihovog prvog pretka – izvjesnog Galijaša, kasnijim dodavanjem na ime sufiksa ević. Taj mletački galijaš (veslač na trgovačkom ili ratnom brodu, galiji), kako pripovijeda legenda, još 1304. godine pobjegao je sa mletačke galije negdje na Jadranu, nastanivši se u okolini Tešnja, gdje će se kasnije razvijati njegova, kažu, tada katolička familija, koja će nakon dolaska Osmanskog carstva u Bosnu preći na islam. U doba Austro-Ugarske izvjesni Firuz Galijašević iz Tešnja preselio se u Banjaluku, a od njega, vjerovatno, potiču i Galijaševići iz Velike Kladuše, pa i Edin.

Od pamtivijeka ljudi su obožavali poznate ličnosti i podilazeći im željeli su biti u njegovom društvu. Tako danas neki manje poznati sarajevski umjetnici pri gostovanju u SAD-u potraže Edina i slikaju se s njim, što ovih dana prenose sarajevski tabloidi. Naravno, ljudska želja za druženjem sa slavnim ličnostima je donekle razumljiva, ali kad sociolozi i psiholozi istraže motive izbjegličkih pozitivnih kreativnosti i pojavu talenta u izbjegličkim danima, ne samo da ćemo odgonetnuti korijene i motive uspjeha prognanih, nego će nam ti njihovi dometi, vjerovatno, biti još draži.

http://www.youtube.com/watch?v=ih3fCgbBBXg

Raif Čehajić 02. 09. 2011.