Aldu, Stanu i drugim starogrojskim borcima protiv borbe dobra i zla
jedna dvostruka trodioba četvrtine petoknjižja šesterostruko, sedmerostruko ili osmerostruko devèta i desetkuje smisao misli upisane u pismo, obesmišljava smisao sveg tog, svetog, a znanstveno znanje također tako takne i drugo, drugačije, sve svemirsko, pa mislimo da mislimo, a ne znamo da ne znamo (pa mislimo da znamo, a ne znamo da mislimo), pa mislimo o mišljenju i ne doživljavamo život, a bogami, ni boga, ni ostvarene stvari, ni ozbiljenu zbilju u neobičnoj običnosti, nego negativno, bezvjerno vjerujemo da svemu svjetskom mjeru odmjeravamo dok razumno umujemo u razboritoj borbi.
a pčele su počele prije neprijateljstva, a psi apsolutno jesu, i jedu danas danô, a drevno drveće buja bez ja, ma, i mačke čekaju nešto ili ništa bez obzira na obzire i bezobzirnost, čak i čovjek vječno, refleksno, bez refleksije, susreće sreću iznova u osnovnom: ujutro zajutrak, priručan ručak, uvečer večera – ubogo bogatstvo, dobrovoljna bezvoljnost, pasionirana pasivnost, razbita nebitnost, zbijeno bivanje, ujedno – za jedno, a ostalo, uostalom, gradnja je nadgradnje s krovom od skromnosti.
da, dakle i odakle: što možemo moći? poništiti ništavilo, priznati neznanje, spoznati nepoznatost, besciljnost cilja, i jednostavan stav jedan: da ljubav do ljudi i dobrota do brata, očovječenog čovjeka, prethode pohodu na bit bitka i gonilačkom nagonu za berbu borbe, za lov na zlo.
o znanosti i znanju, i protiv njih,
uz napomenu o dobru i zlu
Aldu, Stanu i drugim starogrojskim borcima protiv borbe dobra i zla
jedna dvostruka trodioba četvrtine petoknjižja
šesterostruko, sedmerostruko ili osmerostruko
devèta i desetkuje
smisao misli
upisane u pismo,
obesmišljava smisao
sveg tog, svetog,
a znanstveno znanje
također tako takne
i drugo, drugačije,
sve svemirsko,
pa mislimo da mislimo,
a ne znamo da ne znamo
(pa mislimo da znamo,
a ne znamo da mislimo),
pa mislimo o mišljenju
i ne doživljavamo život,
a bogami, ni boga,
ni ostvarene stvari,
ni ozbiljenu zbilju
u neobičnoj običnosti,
nego negativno,
bezvjerno vjerujemo
da svemu svjetskom
mjeru odmjeravamo
dok razumno umujemo
u razboritoj borbi.
a pčele su počele
prije neprijateljstva,
a psi apsolutno
jesu, i jedu
danas danô,
a drevno drveće
buja bez ja,
ma, i mačke čekaju
nešto ili ništa
bez obzira na obzire i bezobzirnost,
čak i čovjek vječno,
refleksno, bez refleksije,
susreće sreću
iznova u osnovnom:
ujutro zajutrak,
priručan ručak,
uvečer večera –
ubogo bogatstvo,
dobrovoljna bezvoljnost,
pasionirana pasivnost,
razbita nebitnost,
zbijeno bivanje,
ujedno – za jedno,
a ostalo, uostalom,
gradnja je nadgradnje
s krovom od skromnosti.
da, dakle i odakle:
što možemo moći?
poništiti ništavilo,
priznati neznanje,
spoznati nepoznatost,
besciljnost cilja,
i jednostavan stav jedan:
da ljubav do ljudi
i dobrota do brata,
očovječenog čovjeka,
prethode pohodu
na bit bitka
i gonilačkom nagonu
za berbu borbe,
za lov na zlo.
Stari Grad, 30. travnja 2025.