(veliki rabin sefardske sinagoge, poslije rata, u bolnici)
poželiš se nekada od riječi odmoriti poželiš ne govoriti kada ti dodija u ješivi đacima ponavljačima isto uzalud ponavljati baš te briga nije ti do bilo čega smeta ti galama a možda ti se samo spava još ti manje do govora kada pritisne muka samo tvoja kada stisne bol neiskaziva kada obuzme ljepota neopisiva dohvati spoznaja neprenosiva kada ti nije do sugovornika kada sve postane molitva u zborištu tiho sa srodnima ponavljana sjećanja tugovanja nadanja još još teža kada te dohvati muk o onome što se dogodilo nikad se ne ponovilo o čemu ne bi ne možeš o čemu uvijek nanovo pokušavaš hoćeš rekao bi riječ ne nalaziš ništa ne govoriš u tišinu toneš znaš što je o čemu je kako je više ne tumačiš ne objašnjavaš nećeš na kraju ni da spominješ ama ne zaboravljaš samo u sebi muku zbog zauvijek izgubljenog potpuno spaljenog uvijek nanovo osjetiš s njom prema onom tamo ideš jedva čekaš da tamo u vjeri svojoj
O onome o čemu ne bi
(veliki rabin sefardske sinagoge, poslije rata, u bolnici)
poželiš se nekada od riječi odmoriti poželiš ne govoriti kada ti dodija u ješivi đacima ponavljačima isto uzalud ponavljati baš te briga nije ti do bilo čega smeta ti galama a možda ti se samo spava još ti manje do govora kada pritisne muka samo tvoja kada stisne bol neiskaziva kada obuzme ljepota neopisiva dohvati spoznaja neprenosiva kada ti nije do sugovornika kada sve postane molitva u zborištu tiho sa srodnima ponavljana sjećanja tugovanja nadanja još još teža kada te dohvati muk o onome što se dogodilo nikad se ne ponovilo o čemu ne bi ne možeš o čemu uvijek nanovo pokušavaš hoćeš rekao bi riječ ne nalaziš ništa ne govoriš u tišinu toneš znaš što je o čemu je kako je više ne tumačiš ne objašnjavaš nećeš na kraju ni da spominješ ama ne zaboravljaš samo u sebi muku zbog zauvijek izgubljenog potpuno spaljenog uvijek nanovo osjetiš s njom prema onom tamo ideš jedva čekaš da tamo u vjeri svojoj