Probudio sam se nakon dugih, epizodnih snova, za kojih sam padao iz priče u priču, iz sna u san, i svaki je bio uzbudljiv, o životima se odlučivalo, ali je od svega nakon buđenja ostala jedna riječ: Nimš.
I ta riječ za mene je čudo.
Bila je riječ dok sam kao dječak nedjeljom na televiziji gledao prijenose rukometnih utakmica bjelovarskog Partizana, tada prvaka Europe. Golman Partizana zvao se Željko Nimš.
Nimš je pogonila maštu, onako kako to čudne riječi u djetinjstvu čine. Riječi s kojima započinje poezija.
Nije je bilo trideset, možda četrdeset godina. A onda se u snu vratila. Uz nju ime Željko.
Gdje je svo ovo vrijeme bila i zašto mi je upravo sad došla?
Nimš
Nedjelja, jutro
Probudio sam se nakon dugih, epizodnih snova, za kojih sam padao iz priče u priču, iz sna u san, i svaki je bio uzbudljiv, o životima se odlučivalo, ali je od svega nakon buđenja ostala jedna riječ: Nimš.
I ta riječ za mene je čudo.
Bila je riječ dok sam kao dječak nedjeljom na televiziji gledao prijenose rukometnih utakmica bjelovarskog Partizana, tada prvaka Europe. Golman Partizana zvao se Željko Nimš.
Nimš je pogonila maštu, onako kako to čudne riječi u djetinjstvu čine. Riječi s kojima započinje poezija.
Nije je bilo trideset, možda četrdeset godina. A onda se u snu vratila. Uz nju ime Željko.
Gdje je svo ovo vrijeme bila i zašto mi je upravo sad došla?
Što sam sve radi nje morao zaboraviti?