Neko se čuje pod mojim prozorom Rekao bih priča sam sa sobom I moje ime pominje, doziva me… Jeza me podilazi od toga glasa. Izlazim na vrata, Hodam u papučama okolo kuće A nikog ne vidim Sem što i dalje čujem onaj glas. Na mjestu sa kojeg dolazi Nikoga nema – Samo su vazduh i zemlja I taj nevidljivi koji doziva. Znam ako se odazovem Više me neće biti I možda da jednog dana Budem isti ovaj glas Koji doziva ispod prozora. Zato, ćutim, ćutim.. I gledam negdje daleko Kao da niko nikog ne doziva.
Nevidljivi pod mojim prozorom
Neko se čuje pod mojim prozorom
Rekao bih priča sam sa sobom
I moje ime pominje, doziva me…
Jeza me podilazi od toga glasa.
Izlazim na vrata,
Hodam u papučama okolo kuće
A nikog ne vidim
Sem što i dalje čujem onaj glas.
Na mjestu sa kojeg dolazi
Nikoga nema –
Samo su vazduh i zemlja
I taj nevidljivi koji doziva.
Znam ako se odazovem
Više me neće biti
I možda da jednog dana
Budem isti ovaj glas
Koji doziva ispod prozora.
Zato, ćutim, ćutim..
I gledam negdje daleko
Kao da niko nikog ne doziva.