Pročitao sam knjigu „Rat” Miljenka Jergovića (Fraktura, Zaprešić, 2024.). Neosporno značajna knjiga, od onih koja govori o presudnim autorovim iskustvima. Na drugi način o tome govori i njegova knjiga „Rod” (obje knjige imaju u naslovu tri slova, kao što su tri slova u riječima trn, krv, vrh), ali „Rod” pripada obiteljskim sagama, vezan je za stvarne događaje i osobe, a „Rat” je knjiga o nekom, nečijem ratu, koji se događa negdje, nekom. I svatko može misliti na neko svoje iskustvo ili neki rat koji ima u vidu. Svako koji ima iskustva o ratnim događajima u ovoj knjizi može raspoznati svoje. Kada ja čitam Jergovićevu knjigu, mislim na Sarajevo, neki Palestinac će misliti na Gazu, Rus na Lenjingrad, i svaki može razabrati svoje iskustvo. Kao što i Miljenko Jergović svoje pisanje bazira na svojim iskustvima, bez kojih nema uvjerljiva djela, ali su ta iskustva transformirana i samo su poticaj spisateljevoj imaginaciji, bez koje nema dobrog djela, a ni dobrog opisa stvarnosti. Zato je ovo vrlo dojmljiva knjiga kratkih zapisa, od kojih je svaki cjelina za sebe, a svi zajedno stvaraju mozaik ratnih udesa. Stvaraju veliku sliku prepoznatljivih, a univerzalnih događaja. Ovo je knjiga, daupotrijebim autorove riječi u kontekstu ove bilješke, „od užasa ispala iz vremena”, a njen pisac „u sebi stvara sjećanje”; ovo je knjiga u kojoj je prisutna zebnja, strepnja, očekivanje događaja, knjiga koja opisuje promjene grada i njegovih žitelja (u ratu se svako osvjedoči u što se sve oni koje je poznavao mogu izmetnuti); ovo je knjiga u kojoj je mnogo različitih sudbina (jer svaka je nesreća u ratu drugim slična, a posebna), knjiga u kojoj je urar vrijeme, staklar staklo, grobar smrt, političar pjesnik ubijanja, a general jede rat koji će ga prožderati, u njoj je vječna mladenka i djeca novaci, u njoj mrtvi i oni koji su još živi, premda ih više nema; ovo je knjiga u kojoj je stvarnost nadrealna, a nadrealno stvarno (i to mogu potvrditi oni koji su iskusili rat), ima u ovoj knjizi prikaza, predskazanja i čuda, i strave i dirljivosti i svih oblika mržnje i nerješivih zagonetki, ima doslovnosti koje se pretvaraju u metaforu i metafora koje postaju stvarnost, jer ovo je knjiga koja opisuje mnoge stvarne i simbolične transformacije koje donosi rat. To ponajbolje znaju oni koji su rat iskusili,a u ovim kratkim pričama koje čine cjelovitu sliku o ratu svaki dobar čitatelj može razabrati koliko je zastrašujuće stvarnosti u ovom neimenovanom događaju koji se svaki čas negdje i nekome događa. I ponoviti s jednim od likova u knjizi, kroničarom koji se pita „što je to u nama?”. Tko osjeti i shvati ovu knjigu, znat će koliko je strašan svaki rat koji se desio i nikada neće poželjeti da se rat negdje, nekom desi. „Rat” je vrlo važna knjiga u opusu Miljenka Jergovića, a svakako bi i nama trebala biti važna knjiga. Meni jest.
Knjiga u kojoj je stvarnost nadrealna, a nadrealno stvarno
Pročitao sam knjigu „Rat” Miljenka Jergovića (Fraktura, Zaprešić, 2024.). Neosporno značajna knjiga, od onih koja govori o presudnim autorovim iskustvima. Na drugi način o tome govori i njegova knjiga „Rod” (obje knjige imaju u naslovu tri slova, kao što su tri slova u riječima trn, krv, vrh), ali „Rod” pripada obiteljskim sagama, vezan je za stvarne događaje i osobe, a „Rat” je knjiga o nekom, nečijem ratu, koji se događa negdje, nekom. I svatko može misliti na neko svoje iskustvo ili neki rat koji ima u vidu. Svako koji ima iskustva o ratnim događajima u ovoj knjizi može raspoznati svoje. Kada ja čitam Jergovićevu knjigu, mislim na Sarajevo, neki Palestinac će misliti na Gazu, Rus na Lenjingrad, i svaki može razabrati svoje iskustvo. Kao što i Miljenko Jergović svoje pisanje bazira na svojim iskustvima, bez kojih nema uvjerljiva djela, ali su ta iskustva transformirana i samo su poticaj spisateljevoj imaginaciji, bez koje nema dobrog djela, a ni dobrog opisa stvarnosti. Zato je ovo vrlo dojmljiva knjiga kratkih zapisa, od kojih je svaki cjelina za sebe, a svi zajedno stvaraju mozaik ratnih udesa. Stvaraju veliku sliku prepoznatljivih, a univerzalnih događaja. Ovo je knjiga, da upotrijebim autorove riječi u kontekstu ove bilješke, „od užasa ispala iz vremena”, a njen pisac „u sebi stvara sjećanje”; ovo je knjiga u kojoj je prisutna zebnja, strepnja, očekivanje događaja, knjiga koja opisuje promjene grada i njegovih žitelja (u ratu se svako osvjedoči u što se sve oni koje je poznavao mogu izmetnuti); ovo je knjiga u kojoj je mnogo različitih sudbina (jer svaka je nesreća u ratu drugim slična, a posebna), knjiga u kojoj je urar vrijeme, staklar staklo, grobar smrt, političar pjesnik ubijanja, a general jede rat koji će ga prožderati, u njoj je vječna mladenka i djeca novaci, u njoj mrtvi i oni koji su još živi, premda ih više nema; ovo je knjiga u kojoj je stvarnost nadrealna, a nadrealno stvarno (i to mogu potvrditi oni koji su iskusili rat), ima u ovoj knjizi prikaza, predskazanja i čuda, i strave i dirljivosti i svih oblika mržnje i nerješivih zagonetki, ima doslovnosti koje se pretvaraju u metaforu i metafora koje postaju stvarnost, jer ovo je knjiga koja opisuje mnoge stvarne i simbolične transformacije koje donosi rat. To ponajbolje znaju oni koji su rat iskusili, a u ovim kratkim pričama koje čine cjelovitu sliku o ratu svaki dobar čitatelj može razabrati koliko je zastrašujuće stvarnosti u ovom neimenovanom događaju koji se svaki čas negdje i nekome događa. I ponoviti s jednim od likova u knjizi, kroničarom koji se pita „što je to u nama?”. Tko osjeti i shvati ovu knjigu, znat će koliko je strašan svaki rat koji se desio i nikada neće poželjeti da se rat negdje, nekom desi. „Rat” je vrlo važna knjiga u opusu Miljenka Jergovića, a svakako bi i nama trebala biti važna knjiga. Meni jest.